‘Unorthodox’ je nova Netflixova mini serija koja je labavo utemeljena na autobiografiji autorice Debore Feldman, naslovljenoj ‘Unorthodox: The Scandalous Rejection of My Hasidic Roots’.
Deborah Feldman u knjizi piše o odrastanju i bijegu iz ultra-ortodoksne židovske zajednice. Čitatelju otkriva intimne detalje o svom životu u naselju Williamsbourg, u New Yorku, u kojemu je živjela kao pripadnica hasidske sekte Satmar. Sa samo 17 godina ušla je u dogovoreni brak u kojem se osjećala zarobljeno i nesretno. Bilo joj je uskraćeno tipično američko obrazovanje, kao i sekularan seksualni odgoj, zbog čega je imala emotivno i seksualno disfunkcionalni odnos s mužem. Dvije godine je provela u braku bez ljubavi i bez djece, a kad je s 19 godina napokon zatrudnila, shvatila je da želi više od života i odlučila je pobjeći iz Williamsbourga. To je nevjerojatno hrabar potez za ženu koja je odrastala u takvim okolnostima. Bivša članica hasidske zajednice, Lynn Davidman, tvrdi da hasidski Židovi vjeruju da je vanjski svijet opasno mjesto, da su oni među božjim odabranicima koji se moraju držati zajedno i da će biti kažnjeni ako ne slijede stroga pravila. Napustiti hasidsku zajednicu zahtjevno je i zbog toga što žene najčešće nemaju vlastitih prihoda, kao ni vještine i obrazovanje potrebno za preživljavanje u ‘izvanjskom’ svijetu. Osim toga, ako jednom napuste zajednicu, doživotno su izopćene, a za bijeg ih se kažnjava prijetnjama, oduzimanjem skrbništva nad djecom, prekidom komunikacije s rodbinom i prijateljima. Unatoč tome, Deborah tvrdi da je ponosna na svoje židovske korijene, jer zahvaljujući njima ima tako ‘nepobjediv duh’.
Iako se u seriji govori jezikom koji nitko ne razumije (jidiš) i prikazuju običaji i rituali koje nitko ne razumije, srž onoga što se događa univerzalno je razumljiva, objašnjava Deborahu dvadesetominutnom dokumentarcu o stvaranju serije „Making Unorthodox“.
Za „Unorthodox“ možemo reći da je ‘ženski kreativni projekt’, jer osim što je serija temeljena na autobiografiji spomenute autorice, za njezino stvaranje zaslužne su producentice Anna Winger i Alexa Karolinski, a režiju potpisuje Maria Schrader.
Serija „Unorthodox“ jedinstvena je po tome što gledateljima otvara prozor u skriveni svijet hasidskih Židova. U svega četiri epizode (u trajanju od oko 50 minuta) dobivamo nevjerojatan uvid u njihovu bogatu tradiciju i običaje koji su prikazani vjerodostojno i s velikom pažnjom prema detaljima. No, budući da se elementi hasidske kulture u seriji ne objašnjavaju (kreatorice serije nastojale su izbjeći egzotizaciju i etnocentrični pogled na njihovu zajednicu), kratko ću se osvrnuti na kontekst u koji su smješteni likovi.
Satmar je jedna od najmnogoljudnijih sekti hasidskih Židova u svijetu, koju je početkom 20. stoljeća osnovao Rabin Joel Teitelbaum. Porijeklom su iz istoimenog grada u Mađarskoj i uglavnom su potomci Židova koji su preživjeli holokaust. Riječima Debore Feldman, ti su ljudi proživjeli nezamislivu traumu, koja je prenošena generacijama i koja je ostavila vidljive tragove u ideološkim strukturama njihove zajednice. Njihov je materinji jezik jidiš (skraćeno od jidiš daič, što bi odgovaralo njem. jüdisches Deutsch: židovski njemački). Hasidski pokret pak je osnovao Rabin Israel Ben Eliezer (poznatiji kao Baal Shem Tov) u 18. stoljeću, u Istočnoj Europi, a najprije se proširio među siromašnim židovskim pukom. Hasidi su zapravo podskupina Haredskih Židova –Haredi je naziv koji se koristi za najkonzervativniji oblik ortodoksnog judaizma. Prema riječima stručnjakinje Gabi Abramac, „Hasidizam je stavio naglasak na radost, na ljubav prema Bogu kao prema svojem prijatelju, uključio je emotivnu komponentu u molitvu i podučio Židove kako se Bog može pronaći u svakom djeliću nečijeg postojanja“.
Nakon Drugog svjetskog rada, nekoliko stotina preživjelih hasidskih Židova preselilo je u SAD, gdje su nastojali rekonstruirati svoj nekadašnji život. Sačuvali su svoj jezik, običaje, pa čak i osamnaestostoljetni način odijevanja. Hasidi žive u čvrsto povezanim i od ostatka društva izoliranim zajednicama. Žive pobožnim životom, pridržavajući se strogih religijskih normi i u potpunosti odbacuju suvremeni način života (ne gledaju televiziju, ne koriste internet, niti mobitele; nemaju pristup sekularnim sadržajima). Glavnu riječ u njihovim zajednicama ima rabin, odnosno duhovni vođa koji se naziva Rebbe. Osim toga, imaju poseban školski i sudski sustav, kao i internu ekonomiju, kako bi imali što manje dodira s izvanjskim svijetom. U njihovoj kulturi ne postoji koncept romantične ljubavi. Brakovi se dogovaraju, a muškarci i žene imaju jasno određene (tradicionalne) društvene uloge. Osim toga, spolovi su segregirani sve do ulaska u brak. Na primjer, u zajednici Satmar, muškarci i žene hodaju po različitim stranama ulice.
U seriji je glavna junakinja devetnaestogodišnja djevojka Esther (‘Esty’) Shapiro. Serija počinje s njezinim bijegom u Berlin, a retrospektivno se prikazuju dijelovi njezina djetinjstva, odrastanja i ključni životni trenuci. Događaji iz autobiografije Debore Feldman dramatizirani su i dodan im je element potjere, kako bi se kod gledatelja stvorio osjećaj napetosti. Estyn život u Williamsbourgu inspiriran je Deborinim stvarnim životom, a događaji u Berlinu su fiktivni. Uz Esty, glavne uloge u seriji imaju Estyna majka (Alex Reid), Estyn muž Yanky (Amit Rahav) i mužev rođak Moishe (Jeff Wilbusch), kojeg je rabin poslao da mu pomogne pronaći i vratiti Esty kući.
Esty se cijeli svoj život pokušava uklopiti u rigidnu hasidsku sredinu, ali kao ni njena majka (koja je napustila Satmar i otišla živjeti u Berlin), u tome ne uspijeva. Nesretan brak s emocionalno i seksualno nezrelim mužem dodatno pogoršava pritisak okoline da što prije zatrudni, a u tome ju sprječava neadekvatan seksualni odgoj i vaginizam. Za hasidske Židove prokreacija je jedina i najvažnija svrha braka, a žene koje su neplodne zauzimaju najnižu poziciju u društvu i smatra ih se gotovo bezvrijednima. Yankyjeva majka tako nakon godinu dana neuspjelih pokušaja da dobiju dijete, naziva Esty ‘defektnom’ i utječe na Yankyjevu odluku da zatraži razvod braka. Potresena Yankyjevom odlukom, Esty uz pomoć svoje učiteljice glasovira bježi u Berlin. Tamo upoznaje grupu studenata glazbene akademije uz koje otkriva ‘izvanjski svijet’ i nastoji pronaći svoje mjesto u njemu. Ganuta izvedbom njihovog studentskog orkestra, Esty shvaća da se i ona želi baviti glazbom. Prijavljuje se na audiciju koja bi joj osigurala stipendiju za studij glasovira na njihovoj akademiji. Sa studentima Esty doživljava i niz ‘prvih’ iskustava – prvi put odlazi u noćni klub, jede hranu koja nije košer i kupuje svoje prve traperice. Estyno postepeno oslobađanje odražava se i u njenom načinu odijevanja. Esty u početku nosi skromnu, tamnu, zatvorenu odjeću koja ne otkriva previše, a u Berlinu osim njenog duha, ‘oživljava’ i njezin odjevni stil – počinje nositi šarene boje, visoke potpetice, traperice, ruksake i naušnice poput ostalih Berlinčanki. Ključna je u seriji scena kupanja u jezeru Wannsee (na koje Estyodlazi na izlet sa svojim prijateljima s glazbene akademije), jer simbolički označava njezino odbacivanje hasidske zajednice i ‘ponovno rođenje’. Esty isprva oklijeva oko ulaska u vodu, jer za nju to jezero nije ‘samo jezero’, već mjesto traume (tamo se za vrijeme Drugog svjetskog rata održala konferencija tijekom koje su nacisti donijeli „Konačno rješenje židovskog pitanja“). U toj dirljivoj sceni, Estyskida svoj sheytl (periku koju nose udane hasidske žene u skladu sa zahtjevima ortodoksnog judaizma) i odjevena uranja u vodu. Serija doseže vrhunac napetosti u posljednjoj epizodi, u kojoj Esty odlazi na audiciju koja bi joj mogla osigurati drugačiju budućnost. No, kraj serije ostaje otvoren i gledatelju ishod ove napete i dojmljive scene, u kojoj prisustvuju svi glavni likovi, ostaje nepoznat.
„Unorthodox“ je jedna od najboljih serija koje možete pogledati na Netflixu (usudila bih se reći i inače), prije svega zbog nevjerojatno autentičnog prikaza kulture jedne zatvorene religijske zajednice. Za to su zaslužni i bivši članovi hasidske zajednice koji su sudjelovali u stvaranju serije, ispred ili iza kamere. Lik Moishea utjelovljuje njemački glumac Jeff Wilbusch, koji je, kao i Esty, bio član zajednice Satmar i kojemu je jidiš materinji jezik. Osim njega, Rabina u seriji glumi Eli Rosen, glumac i prevoditelj, koji je također odrastao u hasidskoj zajednici u Brookylnu. Na setu je kolege učio govoriti jidiš (i to specifičan dijalekt mađarskog jidiša koji se govori baš u zajednici Satmar), pomagao je u pisanju i prevođenju scenarija te je bio zaslužan za točnost kulturalnih detalja, kojih u seriji ima pregršt. Tako se na primjer, prikazuje Estyna ritualna kupka u posebnom ‘bazenu’ mikveh (kojom se osigurava duhovna’čistoća’ prije konzumacije braka), s aluminijskom folijom prekrivena kuhinja za vrijeme Pashe, kao i zapanjujuće minuciozna scena vjenčanja. Budući da je riječ o kompleksnom obredu koji uključuje mnogo ljudi i to različitih generacija, na snimanju je sudjelovalo stotinjak statista. Muški kostimi koje su nosili statisti u ulozi gostiju na vjenčanju bili su posebno zahtjevni za izradu. Osim osamnaestostoljetnih odjela i karakterističnih uvojaka, uključivali su i krznene šešire (shtreimel), koji se inače izrađuju od pravog krzna i koštaju oko tisuću eura po komadu. Zbog ograničenog budžeta, za snimanje su korištene replike od umjetnog krzna. Općenito govoreći, s muškim kostimima i šminkom bilo je puno više posla nego s ženskim, tvrdi kostimografkinja Justine Seymour. Estynu vjenčanicu jednostavno je naručila s eBaya i uz manje preinake (u haljinu su ušiveni biseri) ju je prilagodila proporcijama glumice. Seymour je, (komentirajući izgled vjenčanice) za britanski časopis Vogue, rekla da su visoki ovratnik i ‘pjenušava’ suknja koja izgleda kao da će ‘progutati’ glumicu sitnih proporcija, metafora za brak bez ljubavi i stroga pravila kojih će se Esty nakon vjenčanja morati pridržavati. Scenografija i kostimografija su inspirirane fotografijama koje su kreatorice serije prikupljale tijekom svojih posjeta Williamsbourgu.
Osim izvrsnog scenarija, kostimografije i scenografije, „Unorthodox“ ima i nevjerojatnu glumačku ekipu. Osim spomenutih glumaca kojima su uloge kulturološki bliske, posebno oduševljava izvedba talentirane glavne glumice Shire Haas. Izraelska glumica mjesecima se pripremala za ulogu – učila je jidiš, svirati glasovir i pjevati. Osim toga, morala je obrijati glavu, ali joj to kako kaže, nije bio problem, jer smatra da je ta scena neizostavna za Estynu priču (brijanje glave je svojevrstan obred prijelaza koji simbolički obilježava kraj Estyna djetinjstva i početak odraslog života). U intervjuu za britanski časopis Elle komentirala je kako joj je Estyna hrabrost bila inspiracija, kao i to da ju je igranje ove uloge natjeralo na razmišljanje o pitanjima slobode i identiteta.
Ocjena: 8/10
(Netflix, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
