Zagrebačka grupa Malady Lane postoji, s nekim izmjenama članova, već 7 godina, i na svom nastupnom albumu ‘Nothing Is Too Far Anymore’ definitivno prodaju, odnosno predaju glazbenu povijest – što svoju osobnu, što muzičku.
U samim objavama benda za “široke mase” navedeno je da ova kolekcija od 12 pjesama predstavlja “stanje uma“ benda otprije 8-9 godina, a što se zvuka tiče, on je uronjen u tmurne oblake Seattlea devedesetih i ti oblaci su na istom mjestu iz pjesme u pjesmu. To nije aluzija na monotoniju (koje ima relativno malo) već na umjetničku vizuru i poznavanje materije.
Članovi grupe žele zvučati kao neki slavni grunge sastav iz Seattlea iz perioda dok istog droga nije zela i Malady Laneu dosta toga polazi za rukom. Prije svega, u uši upada zvučna razrađenost materijala i nijansiranje pjesama, takav posao ne može napraviti netko tko ne vjeruje u te pjesme da mogu istjerati osobne demone. Malady Lane vjeruje i zna svirati i pjevati. Možda najjači dio albuma je centralni tercet.
Epska “Fire Will Find You“ djeluje poput zagubljenog broja sa “soundtracka“ filma “Singles“, a minimalistička “No Window“ poput pastorale iz Laurel Canyona. “Middle Ground“ je asocira na zagubljenu pjesmu nekog velikog benda iz tuluma devedesetih u centru Zagreba. Ima tu i funka-metala, stonera, dark popa i drugih začina žestoke muzike koje Malady Lane zna upotrijebiti na pravim mjestima.
Glavna prednost albuma je i njegova glavna mana: preslušavanje “Nothing Is Too far Anymore“ stvara zazubice oko toga kako bi sve to izgledalo uživo. Eh, da. Glazba uživo i godina 2020. Zato, “Nothing Is Too far Anymore“ je pristojna utješna nagrada za sve one koji su prisiljeni maštati o rock-koncertima iz topline vlastitog doma. Možda to i nije najbolji kompliment, jer sam prilikom preslušavanja nekoliko puta htio pivom iz frižidera zaliti glavu i zasvirati “zračnu gitaru“, a svi znamo kako svi članovi obitelji ne moraju uvijek dijeliti strast prema ovakvim ekspresijama emocija.
Ocjena: 8/10
(Dostava zvuka, 2020.)