Nakon godinu i pol dana zagrebački stoneri u petak su još jednom razdrmali zagrebačku publiku, ovaj put u novom nenormalnom ambijentu.
Organizatori iz Dostave Zvuka pazili su na pridržavanje mjera i više nego dobro, po mojoj slobodnoj procjeni, a vokali iz She Loves Pablo između pjesama stalno su podsjećali na držanje razmaka, što je bilo duhovito prva tri-četiri puta, ali s vremenom je postalo pomalo zastrašujuće: upozorenje nikome od nas, ni u publici, ni na pozornici, niti u bekstejdžu, nije trebalo, valjda smo nešto i usvojili u zadnjih 6 mjeseci, ali eto moramo ga ponavljati jer će inspektori kazne lakoručno pisati organizatorima koji koncerte rade s umanjenim kapacitetom, mjere temperaturu na ulazu, paze na posjetitelje i drže se svih propisanih mjera, dok istovremeno organizatorima vjerskih događaja te iste kazne ne pišu, kao što nikad neće biti kažnjeni ni posjetitelji ilegalnih mito-klubova (pretpostavljam da će se opet “izgubiti” stik s inkriminirajućim dokazima).
Pablosi su krenuli točno na vrijeme, a publika se polako zagrijavala uz “Crumble”, “Operator”, “Gamblin'” i “Try Mandarin”. Relativno novi basist Neno i prije je znao zasvirati s Pablosima na turnejama pa se prirodno uklopio u njihov stonerski zvuk, a Jimmyjeve prateće vokale Šimeku je dobro podebljao, tj. bolje rečeno stanjio. Njihova tri vokala su odličan spoj, Jimmy sve bolje pjeva svoje solo dionice, a Šimeka su sigurno odlično čuli posjetitelji obližnjeg Westina koji su se možda zapitali koji je to svjetski bend dolje u prizemlju.
Između pjesama Pablosi nisu pravili prevelike pauze, tek da im publika može dati aplauz i, dakako, da upozore na nužni razmak. Nakon “Miss Deed”, svjedočili smo da u publici ima ljudi koji već jako dobro znaju i pjesme s ovogodišnjeg albuma “Death Threats from Future Self” poput “All Black” i “You Were Born to Breathe My Mind”, koja je uz aplauz zaslužila i uzvike: “Dobro! Dobro!”
Svakoj glavi bilo je poslovično bolje dok se gibala gore-dolje za vrijeme klasika s prvog albuma “Over it All”, a u istom duhu primljena je i nova “No Modest Line Holds Your Belief”. Funky čagica pratila je “Burnin’ My Soul” i do refrena se pretvorila u mini-pogo, koji je izgledao pomalo komično jer su se, pretpostavljam, ljudi istovremeno pokušavali držati razmaka. Nešto mirnije bilo je uz novu “When It Stacks It Makes The Summer Black”, u kojoj dominira Leov bubanj, odnosno njegove varijacije ritma od plesnih, brzih, pa sve do onih teških kakvih se ne bi posramio ni kakav doom metal prvak. Jedino što se ne bi uklopilo u metal sliku bila su raznobojna svjetla, koja su više osvjetljavala publiku nego pozornicu, pa je iz zadnjih redova bilo na momente bolno gledati prema bendu.
Šimek nam je otkrio da su očekivali da neće doći mnogo ljudi, ali Zagrepčani su ga ugodno iznenadili i, uz žaljenje što ne može zasvirati pred punim prostorom, zahvalio se svima na dolasku i slušanju. Zaista, koliko god je super da uopće imamo ikakve svirke, za što kapa do poda organizatori(ca)ma, toliko se osjeti nedostatak one grozne koncertne gužve, kad se moramo probijati do pozicije iz koje vidimo pola glave bubnjara i komad bas pojačala, kad moramo pamtiti gdje smo ostavili prijatelje jer ćemo ih teško naći ako se razdvojimo, kad unezvijereni moramo čekati u redu za pivo i još luđi u redu za WC, ta ista gužva koju smo toliko mrzili sad, zdravo karmički, najviše nedostaje.
Vrijeme je brzo odmicalo, a Pablosi su i u posljednjem bloku prošarali svoju diskografiju i odsvirali “Gods will hammer down the town to find she’s not around”, “Houdini” i “I Am The Motor”. Za sam kraj ostavili su naslovnu s novog albuma “Death Threats From Future Self” pa tako još malo promovirali novi album, kad je već promocija u Boogaloou morala biti odgođena. (Možda je tako i bolje, grafiti i murali na zidovima Medike, a pogotovo patike koje vise s električnih vodova, čine se kao prikladniji ambijent od koncertne dvorane, uza sve njezine prednosti.)
Sišli su sa stejdža na pola minute i našalili se na svoj račun da je to bila “najgora gluma pred bis ikad” pa odsvirali tri stvari: “Ol’ Billy”, “Slo Dizel” i “Next of Kin”. Po njihovim nasmijanim licima, u publici smo znali da žele svirati još, isto kao što smo prije nego je koncert uopće počeo znali da ćemo tražiti još. Nema mnogo hrvatskih bendova pred koje se mogu postaviti tako velika očekivanja, bez bojazni da će razočarati. She Loves Pablo ne da neće razočarati, nego će rasturiti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
