Splitska petorka Tate Romanova pozornost mi je skrenula svojim imenom, pretpostavljam inspiriranim tragičnom ljubavnom pričom kontroverznog filmskog redatelja Romana Polanskog i najslavnije žrtve ubilačkog pohoda Mansonovog kulta, glumice Sharon Tate. Ubrzo nakon toga stigao je i njihov debitantski album ‘Iz razloga’ na kojem se predstavljaju kao svirački i (posebno) vokalno kompetentni, na trenutke i autorski zreli pop-rock sastav.
Popratni press materijali naglašavaju jedinstven zvuk Tate Romanove, što baš i ne drži vodu uzmemo li u obzir da im je glazbene srodnike vrlo lako detektirati. Domaći ogranak istih tako bi predstavljali Elemental iz kojeg je u cijelosti uklonjeno Shotovo repanje, talentirani i nikad sasvim potvrđeni Pink Studio, pa čak i komercijalniji izdanci kantautorske scene poput Lu Jakelić.
Kada izađu iz tih okvira i okrenu se strancima, postaju bitno zanimljiviji bend koji će povremeno podsjetiti i na Skunk Anansie, rijetke suvisle trenutke Guano Apesa te, nešto manje izraženo, Florence + The Machine. Svemu tome ipak su dali osobni pečat, ponajprije zahvaljući iznimnim glasovnim mogućnostima pjevačice Sare Andrić i klavijaturama Zdeslava Klarića u čijem CV-ju stoji i članstvo u Pipsima, te redovno asistiranje Sari Renar.
I Tate Romanova bi, baš kao što je poslije prvijenca učinila i zadnje spomenuta, svojoj glazbi trebali dopustiti više eksperimentiranja i slobode, kako u skladateljskom smislu, tako i po pitanju malo previše ravne i ispeglane produkcije, što je posebno uočljivo na primjeru gitare Ante Jerončića kojoj ni u jednom trenutku ne dopuštaju da ‘grune’ i izbije u prvi plan. Također, bilo bi interesantno čuti kako bi se snašli u pop strujanjima nešto novijeg datuma, osobito onima plesnije nastrojenima.
Da ne bude zabune, već i sada imaju dosta toga što im ide u prilog – osjećaj za melodiju je izražen i neosporan, pri čemu se najbolje pjesme na albumu (naslovna i „Nakon“) mogu pohvaliti detaljno razrađenim aranžmanima koji kulminiraju žestokim, svirački zahtjevnijim krešendom. Temelj svega toga je siguran i fluidan rad ritam-sekcije, odnosno basistice Lane Beović i bubnjarke Ivane Županović, a nekoliko redaka valjalo bi posvetiti i stihovima koje potpisuje Šime Barbarić, uz gitarista Jerončića ujedno i autor glazbe.
Većinom se radi o manje ili više uspjelim poetskim slikama iz kojih proviruju usamljenost, neshvaćenost i potraga za nekim sretnijim, često unutarnjim svjetovima, uz skretanja u tipično bendovske teme u „Na radiju“ i „Opet radim na beat“, ali i mjestimična tekstualna poskliznuća koja nalikuju lakonotnim hororima s Prokurativa („sretna sam, ljubav mi grije leđa/dobro sam dok sunce mi u srcu je zbog nas“).
Usprkos nedostacima, „Iz razloga“ je solidan početak, prvi korak karijere benda koji će, da bi zauzeo neke bolje pozicije na sceni, trebati manje igrati na sigurno i zakucati barem jedan punokrvni hit, pjesmu dovoljno jaku da sa sobom povuče i sve ostale te ih na taj način približi ili, možda bolje rečeno, otkrije široj publici.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2020.)