Osim što se glazbom prometnuo u vjerojatno ključnu figuru londonske jazz scene, korištenjem poezije i hip hop izričaja Hutchings glazbi dodaje britku aktualnost koja ga čini jednim od određujućih figura smjera kojim se jazz kreće u godinama prijelaza desetljeća.
Londonski saksofonist Shabaka Hutchings zatvorio je jedan trogodišnji ciklus u kojem je za slavnu jazz etiketu Impulse! svakoga proljeća isporučio po album s jednim od svoja tri sastava; Sons of Kemet, The Comet Is Coming i Shabaka and the Ancestors. S novim proljećem došlo je vrijeme da se započne i sljedeći ciklus na čijem početku ponovno stoji album grupe Sons of Kemet. Ploča “Black to the Future” u najmanju ruku potvrđuje Hutchingsov status zacementiran prethodnim izdanjima, rezimira naučeno ali daje i neke naznake o tome što možemo očekivati od ovog sjajnog autora u budućnosti.
Svaki od Shabakinih bendova specifičan je na vlastiti način. Postavu grupe The Ancestors uz Hutchingsa čine članovi iz Južne Afrike, njihova je glazba duhovna i više etnička, u smislu onoga što se naziva “world musicom“. The Comet Is Coming su moderniji a zvuk im povezuje suvremene tendencije u elektroničkoj glazbi s tradicijom “svemirskoga” jazza Hermana Blounta poznatijeg pod imenom Sun Ra. Sons of Kemet, pak, definiraju karipski plesniji ritmovi u izvedbi neobičnog kvarteta kojeg uz Hutchingsa čine Theon Cross na tubi te dvojica perkusionista koji bendu daju izrazito prepoznatljiv zvuk.
Sva tri sastava, ipak, imaju i snažnu zajedničku poveznicu, a to je njihova afrocentričnost. Ovdje nije riječ toliko o zvuku crnog kontinenta koliko prevladavajućom tematikom vezanom za kulturu rase, njezinu povijest kao i promišljanje izazova suživota rasa u današnjem društvu. Prethodna je godina bila pogotovo prijelomna po ovom pitanju, pogotovo nakon masovnih prosvjeda vezanih za pokret Black Lives Matter nakon novih ubojstava američkih crnaca poput Georgea Floyda i Breonne Taylor. Pravednički gnjev tako izbija još više s ploče “Black to the Future” nego s njezinih prethodnica, a posebno je upečatljim u stihovima pjesnika Joshue Idehena koji otvaraju i zatvaraju album u revolucionarnoj “Field Negus” te “Black” u kojoj bol i otpor crnaca utapa u plesu.
Idehen se tijekom prošlog ciklusa pretvorio u Shabakinog svojevrsnog stalnog vanjskog suradnika. Prošli je album Kemeta također otvorio i zatvorio moćnim recitacijama na “My Queen Is Ada Eastman” te “My Queen Is Doreen Lawrence”, da bi se zatim priključio i The Comet Is Coming, prvo na “All That Matters Is The Moments” s EP-ja “Afterlife”, a zatim i na njihovom posljednjem singlu, eksplozivnoj kompoziciji “Imminent”. Sad je ponovno u igri na “Black to the Future”, njegovi su stihovi jednako ubojiti, a izvedba koja leži na razgraničenju spoken worda i hip hopa polako postaje zaštitnim znakom ovih bendova koliko i prepoznatljiv zvuk Hutchingsova saksofona.
No Idehen nije jedini gost na novoj ploči. Na “Pick Up Your Burning Cross” uposlene su američka pjesnikinja Moor Mother i glazbenica Angel Bat Dawid, na “For the Culture” grime MC Darren Dixon koji nastupa pod imenom D Double E, dok na najavnom singlu i vjerojatno najboljoj pjesmi albuma, “Hustle”, gostuje Kojey Radical čiji je stil prilično sličan Idehenovim izvedbama. Njihov grime/hip hop doprinos album dodatno boji atmosferom suvremenog Londona dodajući aktualnost inače pretežito instrumentalnoj glazbi iz koje na više mjesta nego inače ovaj put izbijaju i karipske melodije, a ne samo ritmovi.
Osim što se glazbom prometnuo u vjerojatno ključnu figuru londonske jazz scene, korištenjem poezije i hip hop izričaja Hutchings glazbi dodaje britku aktualnost koja ga čini jednim od određujućih figura smjera kojim se jazz kreće u godinama prijelaza desetljeća. Doista je malo izvođača koji trenutno rade tako uzbudljivu i neodoljivu glazbu, još k tome na godišnjoj bazi, a “Black to the Future” samo potvrđuje činjenicu da bi svijet trebao pozorno slušati sve što nam ovaj čovjek ima za reći i odsvirati.
Ocjena: 9/10
(Impulse!, 2021.)