Nakon snimanja odličnog albuma “Protok” i drugarskog poteza davanja digitalne verzije istog na besplatan download, beogradska grupa inje (nije greška, bend inzistira na početnom malom slovu) je napokon dobila priliku da spomenuti materijal promovira u malom pogonu Tvornice Kulture, u sklopu svoje ex-Yu mini turneje.
Bez obzira na to što je najzanimljivije elektro pop ime Srbije zaslužilo više od 80-100 ljudi, koliko ih je bilo prisutno, treba uzeti u obzir i tri slična glazbena događaja u isto vrijeme i činjenicu se radilo o četvrtku i generalnim preferencijama zagrebačke publike, koja u zadnje vrijeme nije pretjerano luda za “manjim” svirkama.
Neka spomenuta nezainteresiranost (za vrijeme vjerojatno nikad veće ponude) ostane nešto čime će se baviti sociolozi. Mene, a vjerujem i vas, više zanima glazba.
Izvedba nove postave, u kojoj se Jeleni i Jovanu pridružuje Aleksandra na dva od mnogo Korg synthesizera, je dala mnogo više od očekivanja potpisnika ovog teksta, budući da je isti mislio da je upoznat sa svim materijalom. Umjesto toga, dobar dio odsviranih pjesama je ili jako svjež (pa ga nismo mogli čuti nigdje do sada), ili temeljito prearanžiran i prilagođen za živu svirku. Kao rezultat, pod dojmom smo da slušamo dobro zaokružen i osmišljen album, konceptualnu cjelinu čiji dijelovi, tj. pjesme se međusobno nadopunjavaju i ulaze jedna u drugu konstantno podižući atmosferu od laganijih pjesama koje prizivaju šveđane Fever Ray, do nabrijanijih pjesama koje se s pravom mogu nazvati Videosexom za 21. stoljeće.
Izvedba ovog elektro benda je također nešto što bi posramilo ne samo mnogo veća elektro imena, nego i one rock glazbenike koji s podsmijehom gledaju na ovakav tip pop umjetnosti.
Inje se, naime, na sekvencere i prethodno snimljene loopove oslanja vrlo minimalno, što je neobična pojava za ovakav tip benda. I zbilja, daleko od karaoke showa, DJ seta ili playbacka – svirka koju smo dobili je krv i meso: Jovanovi električni padovi (bubnjevi) su barem polovicu koncerta ili preuzeli kormilo ili nadopunjavali ritam mašinu – svih 6 ruku članova je bilo zauzeto, ostavljajući strojevima samo onaj neophodni minimum posla.
Zahvaljujući vlastitom ton majstoru, zvuk je bio upravo onakav kakav treba biti, dovoljno glasan, pun i razgovijetan pa smo svaku Jeleninu riječ (osim onih pjevanih kroz vokoder, naravno) savršeno razumjeli, što je uklonilo i jedinu skepsu koju sam na koncert ponio od doma. Onaj sanjivi glas, uživo ima ne samo besprijekornu dikciju kakvu čujemo na pločama, nego i savršenu intonaciju.
Sudeći po reakcijama publike, nisam jedini na kojeg je ostavljen jak dojam, pa ću se usuditi (bez obzira na čudne navike publike) prognozirati trostruku posjećenost na idućem zagrebačkom koncertu, modernizirajući onu staru record-geek priču o prvom albumu Velvet Undergrounda, koji se u svoje vrijeme nije previše prodavao, ali je svaki vlasnik napravio bend: svaki posjetitelj ovog koncerta će idući put nagovoriti barem tri prijatelja, a ja sam spreman primiti šlag-tortu u glavu ako se proročanstvo ne ispuni.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
