Tijekom prošlogodišnjeg proljetnog lockdowna Haris Pilton i MC Chakka Svraka radili su na, kako sami kažu ‘jedanaest novih evanđelja’, u šibenskom naselju Crnica. U njihov apokaliptični drum & bass i dub svijet ušli su kao gosti Marko Gaćina, Doggy Brasco, The Natural Dub Cluster, Jova Jurij Žohar, Benjamin Agić, Sharon i Amir Earthling. Rezultat je ‘Životinjska karma’, treći po redu album Kali Fat Duba koji dolazi kao savršeni soundtrack apokalipse u tijeku.
Najbolji anti-ljetni album za pakleno ljeto. Nasukani tanker usred Jadrana i usred sezone. Megafon nihilizima koji zombije tjera na suludi plemenski ples. Predivna kompilacija za niti jednu ljetnu terasu, ali za svaki najbolji party, te najrelevantnije ‘izvješće iz undergrounda’ koje precizno i detaljno opisuje naš dugogodišnji put od lošeg prema gorem – od pojedinca, preko društva i nacije, pa do globalnih stremljenja u sveopći sunovrat. To je ukratko „Životinjska farma” paklenog dvojca koji se odaziva na ime Kali Fat Dub.
Ako se pitate, može li se uopće slušati novi Kali Fat Dub a da vam ne unište raspoloženje za narednih tjedan dana, odgovor je: „O, da, itekako!“, jer navikli smo mi na ironije, pa i groteske, sudbine, ojačao nam je imunitet na količinu političkih, društvenih i medijskih fekalija, tako da kontra svih zdravorazumskih okvira prema mjerilima ne tako davne prošlosti, „Životinjska karma“ dolazi kao okrijepa i zvučni priručnik samopomoći za nimalo šarenu budućnost.
Za Harisa i Chakku Svraku korona period (u kojem smo još uvijek) bio je samo okidač da kroz svoja ‘evanđelja’ jasno i glasno kažu da novonormalno ostaje na snazi do daljnjeg, dok pritom seciraju staronenormalno u koje smo se hipnotički ufali da je normalno i da je vječno. A da bi posebno zapaprili, kao lajtmotiv na cijelom albumu se koriste riječi iz vokabulara godišnjeg odmora poput ‘plaža, more, rezervacije, ‘sve bi seke ljubile mornare…’ ili se pak nižu imena svima nama znanih omiljenih ljetnih destinacija.
Tako je već i u uvodnoj „Karmacija“ u kojoj su Kali Fat Dub Orwellovu „Životinjsku farmu“ dodatno natrpali detaljima života modernog društva od čega bi se i proročanskom Orwellu digla kosa na glavi od silnih komplikacija i implikacija, da je kojim slučajem živ, dok Chakka Svraka opisuje sveopći ustanak prirode protiv čovjeka, a ne samo tamo neku pobunicu na nekoj farmici.
„4 jahača“ (apokalipse) potom je logičan put, ali je motiv osvježen novim rakursom, u smislu da su ti jahači tu među nama, simpatični u svojoj pojavnosti, no s istim starim lošim namjerama. Za „Nevremen“ se može reći da gledano kad je nastala i u korelaciji s ovogodišnjim europskim potopima ne može biti više proročanska nego jest, ali tek „Ledeni Tarzan“ potom zavija sve u crno. Takav nihilistički udar na konformizam modernog malograđanina teško da smo dosad mogli čuti. Na nju se nadovezuje ‘ljetna’ „Stupor Saturnalis“, ujedno odabrana i za prvi singl s albuma i najavu anti-ljeta (objavljenu na njegov prvi kalendarski dan), što je već tada bio znak da treba skrenuti pažnju na nadolazeću „Životinjsku karmu“.
„High Nehaj“ u kojem gostuje Digital Warfare upumpava manični drum & bass na tragu jednog Roni Sizea, dok stihovi zazivaju kozmički prezir, a i na nju se odlično nadovezuje „ManeWar“ što stihovima, što sitar-loopovima čime je snažno kontrastiran tekst koji kao da je nervozni opis neke vojne desantne operacije. Osvetu prirode dočarava „Disko šuma“, a „Šamar“ ljekoviti psihološki učinak na pojedinca. Na taj ‘terapeutski postupak’ nadovezuje se religijski ritual poziva na pročišćenje u pretposljednjoj „RRD za kraj“, dok posljednja „Sam’ ti laj!“ sveobuhvatno poručuje: „Ova priča nema sretan kraj“, koliko god nas trenutno žuljale maske. Stvar je i tu jasna, a to je da koliko god bili u zabludi da smo nešto posebno (i počesto iznad) u prirodi, stići će nas životinjska karma, a Kali Fat Dub nam to poručuju jasno i glasno u svojem ‘5 do 12’ apokaliptičnom izdanju – grubo i bez uvijanja, ali u nadi da se još uvijek obraćaju ljudima.
Naravno da je to samo još jedna poruka u boci porinuta u ocean gluposti, ali ću se tu na kraju pozvati na jedan stih s ovog albuma kao zaključak: „Da nije tužno bilo bi strašno, da nije strašno bilo bi smešno, da vreme nije kužno i kaljužno, pisat bilo bi mi teško.“
Ocjena: 10/10
(PDV Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
