Novo izdanje Dylanovog kolektorskog niza ne otvara oči spektakularnim iznenađenjima, već sugerira ono što već postaje općeprihvaćenim stavom, a to je da su albumi Boba Dylana iz prve polovice osamdesetih mnogo bolji nego što to sugerira mišljenje o njima iz vremena kad su objavljeni.
Moglo bi se reći da je već neko vrijeme na snazi svojevrsna re-evaluacija nekad notorne faze karijere Boba Dylana koja pokriva njegov rad u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. To pogotovo vrijedi za razdoblje prve polovice tog desetljeća kad Bob napušta agresivnu retoriku “nanovo rođenog kršćanina” s albuma “Slow Train Coming” (1979.) i “Saved” (1980.) – tj. fazu obrađenu na ranijem trinaestom izdanju niza The Bootleg Series nazvanom “Trouble No More”- i sve se više okreće svjetovnim temama na trolistu albuma objavljenom 1981. i 1985. koji čine ploče “Shot of Love”, “Infidels” i “Empire Burlesque”. Primjerice, upravo je ta faza pokrivala najveći dio ovogodišnjeg tribute izdanja Chrissie Hynde, “Standing in the Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan“, a sada stiže i “The Bootleg Series Vol. 16: Springtime in New York 1980–1985” koji donosi detaljan uvid u sessione na kojima su nastala ova tri albuma.
“Springtime in New York” dolazi u dvije inačice, dvostrukom CD-u/ploči/digitalnom izdanju s 25 pjesama i proširenoj deluxe verziji koja donosi 57 skladbi iz naznačenog perioda. Skraćena verzija koncentrira se na poznato, uglavnom alternativne verzije pjesama uvrštenih na albume i pokoji dovršeni broj koji na njima nije našao mjesto, ali uglavnom otkriva malo toga doista novog i fascinantnog. Proširena verzija ovome dodaje još pokoju obradu, nešto materije s proba, uključujući i dosta sadržaja s prošlih stranica Dylanovog kataloga i neke pjesme koje nisu u potpunosti zaživjele dalje od idejne faze. Iz tog razloga zagriženi fanovi možda neće biti jednako zadovoljni s ovim izdanjem kao s nekim prethodnima koja su otkrivala više tajni.
Priča proširenog izdanja započinje spomenutim “probnim” snimkama ranijih Dylanovih pjesama “Señor (Tales of Yankee Power)” i “To Ramona”, pa zatim narodnog blaga “Jesus Met the Woman at the Well” i “Mary of the Wild Moor”, a zatim i obrada iz širokog spektra glazbenih utjecaja i suvremenika kao što su Junior Parker/Elvis Presley (“Mystery Train”), Neil Diamond (“Sweet Caroline”), Little Willie John (“Fever”) i Dion (“Abraham, Martin and John”). I koliko god je zanimljivo čuti Boba kako opušteno prolazi kroz ovaj materijal, pravi užitak ipak dolazi s autorskim djelima koja nastaju za “Shot of Love”, poput izgubljenog klasika “Angelina” prethodno uvrštenog na treći disk prvog izdanja Bootleg Seriesa, ili pak manje poznatih brojeva “Price of Love” i “Yes Sir, No Sir”.
Poglavlje vezano za ploču “Infidels” donosi dosad službeno neobjavljene, ali među fanovima itekako dobro poznate stvari poput električne verzije nenadmašne “Blind Willie McTell” i “one” verzije “Don’t Fall Apart on Me Tonight” praćene videospotom na kojem sudjeluju Mark Knopfler, reggae/dub legende Sly and Robbie te Mick Taylor. Tu je i pjesma koja je doživjela dva vrlo različita oblika kao “Too Late” i “Foot of Pride” a da ni u jednom nije dospijela na album, kao i pjesme koje će se pojaviti tek na “Empire Burlesque” (“Clean Cut Kid” i “Someone’s Got a Hold of My Heart” kad preraste u “Tight Connection to My Heart (Has Anyone Seen My Love)”) ili čak “Down in the Groove” iz daleke 1988. (“Death Is Not the End” koju će kasnije slavno obraditi Nick Cave sa svojom družinom) te “Julius and Ethel”, istinita priča o bračnom paru Rosenberg pogubljenom zbog špijuniranja za Ruse u Hladnom ratu. Naći će se i tu pokoja obrada, poput “Baby What You Want Me To Do” Jimmyja Reeda, “Angel Flying Too Close to the Ground” Willieja Nelsona ili klasika “Green, Green Grass of Home” te par snimaka uživo, poput “Enough is Enough” kao izvatka s ploče “Real Live” (1984.), te slavne izvedbe “License to Kill” iz showa Davida Lettermana.
Nešto je manje zanimljiviji dio koji pokriva “Empire Burlesque” budući da uglavnom pokriva tek alternative verzije pjesama s albuma, a kao kurioziteti se pojavljuju tek obrada “Straight A’s in Love” Johnnyja Casha i rana verzija “Brownsville Girl”, najbolje pjesme s albuma “Knocked Out Loaded”, ovdje izvedena pod nazivom “New Danville Girl”.
“Springtime in New York” ne otvara oči spektakularnim iznenađenjima, već sugerira ono što već postaje općeprihvaćenim stavom, a to je da su albumi Boba Dylana iz prve polovice osamdesetih mnogo bolji nego što to sugerira mišljenje o njima iz vremena kad su objavljeni, a koje je donedavno prevladavalo u narativu o povijesti rock glazbe. Nije riječ o jednoj od njegovih najboljih faza – daleko od toga – ali u svakom slučaju bolja je od one koja joj je prethodila, kao i ona koja ju je slijedila. Školskim rječnikom – vrlo dobar.
Ocjena: 8/10
(Columbia/Legacy, 2021.)