‘Standing in the Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan’ – Zimmermanu, umjesto čestitke

Predvodnica grupe The Pretenders za svoj novi samostalni album odlučila je posegnuti za pjesmaricom Boba Dylana, pritom se najviše koncentrirajući na materijal nastao u prvoj polovici osamdesetih godina.

“Standing in the Doorway: Chrissie Hynde Sings Bob Dylan”

Nakon što se prije dvije godine oglasila pločom “Valve Bone Woe“, kvalitetnim albumom obrada najvećim dijelom materijala koji pripada onome što se obično naziva “velikom američkom pjesmaricom”, Chrissie Hynde, predvodnica angloameričkog pop rock benda The Pretenders, je i svoje sljedeće samostalno izdanje odlučila temeljiti na pjesmama drugih autora, točnije na devet naslova iz kataloga velikoga Boba Dylana, te se na taj način priključiti proslavi njegovog osamdesetog rođendana koji ćemo proslaviti samo tri dana nakon izlaska ove ploče.

Zamisao o albumu obrada Dylanovih pjesama rodila se prije godinu dana kad se Bob nakon dugog vremena oglasio singlovima sa svog tada nadolazećeg novog albuma “Rough and Rowdy Ways“, pjesmama “Murder Most Foul” te “I Contain Multitudes”. Ovi se naslovi, ipak, nisu našli među pjesmama koje čine “Standing in the Doorway”, već je upravo njegov naslovni broj onaj s najnovijim datumom proizvodnje (1997. i album “Time Out of Mind”). Osim njega, Chrissie je izabrala i dvije pjesme iz šezdesetih, “Love Minus Zero / No Limit” i još stariju “Tomorrow Is a Long Time”, dok sedamdeset zastupa “You’re a Big Girl Now” sa slavnog albuma “Blood on the Tracks”.

Već iz navedenog vidimo da se pjevačica nije odlučila za izbor najpoznatijih pjesama iz Dylanovog opusa, ali još je i najzanimljivija činjenica da se sav ostali materijal, koji ukupno čini više od polovice albuma, sastoji od brojeva iz razdoblja osamdesetih godina prošlog stoljeća koje su u Dylanovom slučaju često marginalizirane i otpisivane kao dubiozan period u kojemu je veliki autor najviše posrtao u odnosu na ostatak karijere. Točnije, ovih pet pjesama potječe iz perioda između 1981. i 1983., odnosno ploča “Shot of Love” i “Infidels” koje obično smatramo izlaskom iz njegove tzv. religijske faze i povratka svjetovnom sadržaju.

S prvog od navedenih izdanja, Hynde je odabrala početnu i završnu točku svog albuma, pjesme “In the Summertime” i “Every Grain of Sand”, dok je s “Infidels” skinula “Sweetheart Like You” te “Don’t Fall Apart on Me Tonight”. Tu je i “Blind Willie McTell” pjesma koja je nastala za vrijeme snimanja potonjeg albuma, no na njemu se nije našla iako je gotovo sigurno u pitanju najbolja Dylanova kompozicija iz te stvaralačke faze.

Dylanovi fanovi obično smatraju da nitko ne pjeva Dylana poput samog Dylana, dok oni koji ga ne vole obično smatraju da njegove pjesme zvuče dobro samo kad ih izvode drugi izvođači. Moglo bi se reći da je cijeli žanr obrađivanja njegovog opusa zapravo namijenjen onima koji se nisu navikli na njegov specifičan stil te poneki put služi kao premosnica kojom jednom napokon dospiju do autora. U tom smislu hvalevrijedan je odabir pjesama koji čine “Standing in the Doorway”, budući da će možda nekim slušateljima otvoriti put do određenih Dylanovih radova s kojima dotad još nisu bili upoznati, no po pitanju izvedbe sve su pjesme pristojno obrađene i solidno izvedena, premda ni jedna od njih nije obrađena na posebno inventivan način niti ni u kojem smislu označava napredak u odnosu na izvornu verziju.

“Standing in the Doorway” nije jedini recentni album Dylanovih obradao nastao za vrijeme lockdowna pod egidom proslave velike obljetnice staroga barda. Lucinda Williams je, primjerice, još krajem prošle godina u sklopu svoje digitalne edicije Lu’s Jukebox snimila nešto bolji “Bob’s Back Pages: A Night of Bob Dylan Songs”, a časopis Uncut u svom je nedavnom izdanju objavio i “Dylan Revisited”, kompilaciju koju uz jedan Bobov izgubljeni broj (“Too Late” u akustičnoj verziji) čine obrade četrnaest izvođača kao što su primjerice Richard Thompson, The Flaming Lips, Cowboy Junkies i Thurston Moore. Zanimljivo je da na sva tri spomenuta izdanja možemo čuti “Blind Willie McTell”, što samo potvrđuje navod da je riječ o doista nezaobilaznoj skladbi iz Dylanovog repertoara.

Ako sva ova izdanja smatramo čestitkama upućenim starom licsu za osamdeseti rođendan, on sam može biti zadovoljan s količinom pažnje koja mu je posvećena. Mi koji ga štujemo kao vjerojatno najvećeg autora u povijesti popularne glazbe ploče poput “Standing in the Doorway” posvetit ćemo im slušanje ili dva, ali samo da nam posluže kao podsjetnik na spomenutu krilaticu da nitko ne izvodi Dylana poput samog Dylana.

Ocjena: 6/10

(BMG Rights Management (UK) Ltd, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X