U petak 8. listopada održan je drugi Književni party u Centru kulture Peščenica KNAP. Sudjelovali su pisci Mladen Kopjar i Robert Međurečan dok je za glazbeni dio programa bio zadužen Ivan Grobenski.
Kontrastni niz gostiju došao je do ispunjenja zadatka onoga što bi Književni party trebao predstavljati. Naime, počelo je kao red glazbe, red književnosti, no dogodilo se da se sve nekako međusobno ispreplelo i postalo živahno, kako na relaciji književnici – glazbenik, tako i između gostiju i publike.
S jedne strane Mladen Kopjar je žanrovski svestrani pisac velikog opus koji varira od radio drama do izuzetno uspješnih romana za mlade, ali i odrasle. Minuciozni autor koji promišlja i o svakom postavljenom pitanje počevši da: „Da…“ da bi potom uslijedila značajna dramska stanka dok ne krene u odgovor. S druge strane Robert Međurečanin koji je svoj prvi roman napisao s 40 godina djeluje kao osobna eksplozivnog karaktera, ujedno i pisac koji, kako sam kaže, mora ‘nokautirati čitatelja’ već s prvih nekoliko rečenica svog djela, jer u suprotnom osjeća da nije uspio u pripovjedačkom naumu. U svom radu se bavi problematiziranjem života običnih ljudi koje je život posebno iskušavao ili iskušava, konkretno braniteljske populacije i u novom, te večeri najavljenom, romanu „Domovina to go“ u kojem se bavi modernom hrvatskom migracijom, tj. ljudima koji su napustili domovinu s naumom da se više nikad u nju ne vrate.
Kopjar je pak čitao uvodni ulomak svog recentnog romana „Depilacija“ koji započinje bizarnom situacijom u bolničkom dvorištu između ulaza u mrtvačnicu s jedne strane i ulaza u rodilište s druge, pa bi se moglo reći da i on ne preže od ‘uvodnog nokauta čitateljstva’ na sebi svojstven način.
Dok su kroz dijalog Kopjar i Međurečanin objašnjavali srž svog rada i njegovog terapijskog djelovanja prvenstveno na njih same, jer i jedan i drugi ne okolišaju od teze da na čitalački siromašnom i skučenom tržištu kakvo je hrvatsko oni žive za pisanje, a ne od pisanja, Ivan Grobenski je u glazbenom dijelu po prvi put (bar pred autorom ovih redaka) predstavio svoj kantautorski rad s albuma „Siromahi i lazari“ u potpunom ogoljenom obliku, dakle samo s akustičnom gitarom u ruci, bez gostujućih pratećih glazbenika.
„Dojdi draga, dojdi“, „Črna megla“, „Siromahi i lazari“, „Kmica kmici grize repa“ i „Fčera nesmo nikaj jeli“ izvodio je tako na njihov izvorni način, kako ih je i skladao tijekom perioda prošlogodišnjeg lockdowna. No tu hermetiku izmaštane podravske tradicijske glazbe, Grobenski je kontrastno predstavljao svojim vižljastim karakterom u pauzama između pjesama. Taj njegov urođeni stand-up gen je u drugom dijelu Književnog partyja bio inicijacija da cijela večer dobije opušteniji ton u komunikaciji. Nije on napravio prevagu ‘partija’ nad ‘književnim’ već je jednostavno unio balans u cijelu hibridnu formu tog događaja, da ne kažem da su svi prisutni samim time dobili i definiciju što bi ustvari KNAP-ov Književni party trebao biti. Show se nekad spontano dogodi čak i tamo gdje ga se možda najmanje očekuje.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.