Alternativni, duži, naslov ovog članka bi glasio: ‘Izvještaj s koncerta bendova Grunter i The Haze, ali malo više o koncertu kao događaju, nego o tome kako su svirali bendovi za koje vas vjerojatno baš briga ako niste iz Koprivnice’.
Alternativni naslov može se učiniti pomalo pretencioznim, a nevini čitatelj koji je na nj ovlaš bacio pogled u jednom od sumanutih dnevnih skrolanja društvenim mrežama mogao bi pomisliti: “O živote robijo, koji vrag ovaj Grobenski opet izmišlja i tko mu je uostalom uopće dao da piše za RDD, danas zaista svatko može biti glazbeni kritičar ili kako se to već zove”, no ja nisam od klikbejta, a ovaj izvještaj zaista se više tiče koncerta kao takvog nego svirke naših mladih lokalnih bendova pa mi se učinilo zgodnim to raščistiti odmah na početku.
Osim toga, valja raščistiti još nešto, a to je da je koncert dvaju mladih lokalnih bendova iz manje sredine od kojih jedan ima tek singl, a drugi friški EP i za koji je trebalo izdvojiti do 35 kuna – velika stvar. Naime, Zagrepčani i oni koji se tako osjećaju već neko vrijeme ne očekuju da su koncerti u klubovima besplatni i sasvim je normalno da za njih treba izdvojiti nešto para, bilo da se radi o nekom donekle poznatom bendu ili izvođaču koji je još jučer zabavljao napaljene brucoše u Princ Studentu, ali se u međuvremenu ohrabrio okušati i s ‘autorskim pjesmama’ pa ima koncert u KSET-u u utorak navečer ili nešto slično.
Platiti ulaznicu za koncert, uostalom, normalna je i ustaljena praksa u svim našim gradovima, zar ne? Ne. Koprivnica već neko vrijeme pati od sindroma naplaćivanja upada jer smo godinama (zapravo, to donekle traje još uvijek) bili navikli od brižnih gradskih vlasti dobivati sve besplatno i to famoznim sistemom preuzimanja tzv. besplatnih ulaznica, e da bi se prostor napunio, a lokalni mediji izvijestili o ‘ovome i onome koji je oduševio domaću publiku’. Oni ostali koncerti i ‘manji bendovi’ često su do pojave FUNK-a zapravo bili osuđeni na sviranje po birtijama u dva seta subotom navečer za cugu na šanku i neku lošu pizzu capricciosu ako je gazda dobro raspoložen, ali ne preglasno, jer ljudi pričaju. Upravo je zato potez organizatora da koncertnu sezonu otvori svirkom dva nepoznata lokalna benda za koju treba izdvojiti više od dobrovoljne donacije od 10 kuna važan, hvalevrijedan, potreban i hrabar potez.
Pokazalo se da je odluka ispravna jer je koncert od 80 dostupnih ulaznica zbog znate već čega (nije Rusija i Ukrajina, ono prije toga što ususret Trećem svjetskom ratu pada u drugi plan) bio rasprodan. Takvo što se se prije ovog prije novog rata, prilično sam siguran, ne bi dogodilo, a osim što je koncert bio rasprodan, u zraku se osjećalo uzbuđenje zbog jednostavne činjenice da se opet događa nešto i, još bolje, da je to nešto – važno.
To ‘nešto’ osjetilo se ne samo po atmosferi, već i po sastavu publike jer bili su tu roditelji, prijatelji iz škole i razreda, cure u prvom redu, matori domaće scene koji su svesrdno podržavali mlade snage na pozornici, novinari lokalnih medija i neizostavni Dalibor Trojak i njegov Dalibor Trojak Show zajedno sa svojom nepokolebljivom misijom da zabilježi i intervjuira sve na ovome svijetu te da svojom anti-televizijom pokori poznati svemir. To je, usput, još jedna koprivnička specifičnost vrijedna spomena jer vjerujem da nema grada na ovome svijetu koji s obzirom na broj stanovnika ima toliko dugu i bogatu tradiciju kvalitetnog bizarluka koji je, usput usput, zaslužan za to da je koncert snimljen u cijelosti i objavljen na YouTube-u, zajedno s intervjuima bendova i ekipe na afteru. Ako se koncertna sezona zajedno s kolektivnim uzbuđenjem oko jednostavne stvari kao što je koncert mladih bendova ovako nastavi, na dobrom smo putu da pregazimo sve u Hrvatskoj.
Na kraju, koja i o bendovima jer ipak je ovo koncertni report. Grunter je tročlani benda mladih momaka koji, svjesno ili ne, zvuče i izgledaju novovalno (pjevač i gitarist u kožnjaku, bubnjar sa sunčanim naočalama, basista kao basista, u nekoj majici i hlačama jer što je važnije od toga da dobro odsviraš bass), a što opet ide u prilog općem osjećaju da se ‘nešto događa’, kao i činjenica da su čak i odsvirali “Teška vremena, prijatelju moj” grupe Neki to vole vruće. The Haze, pak, kanaliziraju duh, stav i zvuk bendova poput Led Zeppelin u čudnoj suradnji s Guns’n’Roses ili tako nešto, teško mi je reći jer sam prestao slušati rock (kožne hlače, šeširi, marama na stalku mikrofona, flaša Jagermeistera na stejdžu i basist u nekoj košulji i hlačama jer što je važnije od toga da dobro odsviraš bass) i to rade dobro i najvažnije, potpuno predano i samouvjereno. Sve u svemu, dođite nekad u Koprivnicu na neki koncert, zabava je odlična, a možda date i neki intervju za Dalibor Trojak Show.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
