Proljeće je došlo, mjere su popustile, Kries je opet zapalio Boogaloo.
Večer s petka na subotu mnogi će vjerojatno pamtiti kao “noć kad su maske konačno pale”. Uskršnje popuštanje mjera, koje uključuje i ukidanje COVID potvrda i drugih nusproizvoda pandemije koji su nam išli na živce, nije došlo kao pobjeda nad zlom boleštinom kakvu je premijer (koji je baš jučer slavio rođendan – možda si je popuštanje mjera namijenio kao dar?) proglasio pred izbore koji su uslijedili nakon početnog korona-vala. Ne, COVID je još uvijek među nama, samo smo mi postali umorni od borbe pa maske ne skidamo trijumfalno već pomalo rezignirano. Prihvaćamo virus “kao karijes”…
Ispričavam se, javljaju mi iz režije da je naslov teksta “Kries u Boogaloou”, a ne “karijes”.
Dakle, Kries! Najpopularniji domaći “etno” sastav o kojemu smo napisali već toliko tekstova da postaje sve teže reći nešto novo, pametno i originalno. Je li to bilo zbog popuštanja mjera ili zbog dolaska novog proljeća s toplijim vremenom i svim onim obećanjima koje buđenje prirode iz dugog zimskog drijemeža sa sobom nosi, ili samo zato što je u pitanju jedan od najboljih domaćih bendova današnjice, ali u klub Boogaloo pohrlilo je cijelo more publike željne druženja, zabave i kvalitetne glazbe. Zna se da je sve navedeno zajamčeno kad feštu radi Mojmirovo pleme.
Par dana prije koncerta, bend se oglasio novim singlom. U pitanju je studijska snimka koračnice “Sve vam zdravo” koja je u posljednjih nekoliko godina postala pravim koncertnim favoritom i nekom vrstom hita među vjernim pratiteljima Kriesovih rituala uživo. I sinoć smo je tako imali priliku čuti na koncertu, dvaput štoviše; prvo nakon uvoda dok se činilo kako ton majstori (koristi li se i dalje taj pojam ili su ovih dana svi postali audio-arhitekti ili auralni dizajneri?) još uvijek pokušavaju zvuk u dvorani dotjerati u onu optimalnu zonu, a zatim i na bisu prije nego što su se upustili u standardno furioznu “Zumbu”. Ostatak koncerta očekivano je najvećim dijelom posvećen skladbama s albuma “Selo na okuke” i “Kocijani”, a starješina je Mojmir u više od jednog navrata iskazao i potporu benda ukrajinskom narodu čija je patnja u posljednje vrijeme postala nekom vrstom kolektivnog ožiljka na duši svijeta.
Kries je, čini se, uvijek usklađen s kolektivnom dušom, najčešće onom praslavenskom svoje publike u čije strune uvijek udari zvukom lijerice ili dipli. Je li to zbog dolaska novog proljeća sa svim onim obećanjima, kao i činjenicom da je iza ugla blagdan Jurjeva koji se kao motiv stalno provlači kroz materijal benda, ali reakcija publike činila se posebno jakom. Kries se širi poput požara i uskoro ni velika dvorana Boogalooa neće biti dovoljna da ugosti sve one koje žele sudjelovati na festivalu pročišćenja koji im svako toliko priredi Mojmirovo pleme.