Festivalska izvedba monodrame ‘Ustavite se/Stop”’ autorskog dueta Nina Dragičević/Irena Tomažin u dojmljivom dijalogu s Konstraktom.
Solo-nastup „Griot” bubnjara Douga Hammonda koji se prije 50-ak godina upisao u glazbenu povijest kao bubnjar Nine Simone, Charlesa Mingusa i Sonnyja Rollinsa označio je završetak festivala (Ne)poslušno koji se u ljubljanskom kulturnom centru „Španski borci” odvijao od 31. ožujka do 2. travnja. (Ne)poslušno, odnosno, Sound (Dis)obedience je središnja slovenska ‘glazbena’ manifestacija za prakse koje svoje pravo građanstva pronalaze u sintaksi eksperimentalnog ethosa.
Iščekujući slijetanje saksofonista Martina Küchena iz Švedske koji će završiti večer premijernim nastupom uz pijanista (s ‘preparacijama’!) Agustija Fernandeza i bubnjara Zlatka Kaučiča, festival je ‘pogodio’ Hammond – iskonski roots-izvođač. Set bubnjeva, vokal i kalimba, izložio je primalni verbalni flow s referentnim točkama u Motown-soulu i proto-hip-hopu, tu negdje… Autor nekolicine pjesničkih zbirki, istaknuti pedagog i studijski muzičar koji je svirao s Carlom Coxom, Hammond je do 2008. predavao na akademiji Bruckner u Linzu, gdje i živi, kad nije u rodnom Detroitu. Prije 20 godina njegov je student bio Tomaž Grom, umjetnički vođa (Ne)poslušnog, obećavajući student s kojim se još onomad i zaputio na europsku turneju…
Večer su otvorili sudionici radionice Jonasa Kochera, harmonikaša i improvizatora u nas poznatog kao suosnivača Šalter Ansambla koji je na otvorenju festivala prošaranom s tri dueta, nastupio s elektrofoničarem Gaudenzom Badruttom. Sudionici radionice su pored etabliranih lokalnih glazbenika bili i poneki mladi „suvremenjaci”, tako da su nakon uvodnog ‘ansambl’ nastupa – dva bubnjara i vokalistICa, nastupili i vibrafonist, violinist, gitarist i saksofonist u duetima i trijima.
Festival je uglavnom šibao u prizemlju „Španskih”, tek je elektroakustička kompozicija „Limen” slovenskog skladatelja Tilena Lebara izvedena druge večeri u podrumu zdanja, s japanskom klaviristicom Sae Lee koja živi u Sloveniji. Meksički skladatelj Mauricio Valdes nastanjen u Sloveniji (koji nam je ustupio svoje fotografije s festivala – op. aut.), pritom je preko 6-kanalnog sustava materijalizirao zvuk skladbe. Večer je započeo kvartet električnog gitarista Sama Šalomona predstavljajući album „Before it Rains” uz Ceneta Resnika (tenor-saksofon), Jošta Drašlera (kontrabas) i Bojana Krhlanka (bubnjevi; koji je već sljedeće večeri nastupio u Zagrebu s Laibach – op. aut.) s naglaskom na melodijskom aspektu muziciranja.
Večer je kulminirala monodramom „Ustavi se/Stop” pjesnikinje, skladateljice i sociologinje Nine Dragičević iz 2021. godine u izvedbi glumice i vokalistice Irene Z. Tomažin. Performans amplificira tok svijesti žene čija glava eksplozivno aterira u akvarij ispunjen vodom, gubeći takt, osvješćujući poziciju umjetnice u sustavu koji joj nagriza egzistenciju do ludila i smrti. Djelo je u dojmljivom odnosu s „New York Social Life”, jednim od pionirskih radova Laurie Anderson iz 1977. godine, ali ništa manje ni s ovime o zdravlju što je svima u facu lansirala Konstrakta.
Onirički koncert koji je uslijedio teško je samom svojom dinamikom i logikom uopće dovesti u vezu s ostalim izvedbama večeri, lako za prevladavajuću žanrovsku heterogenost… Psihodelizacija udaraljkaša, možda, a muzikolozi neka mi oproste: Ingrid Schmolliner na prepariranom klaviru izvlači kristalno visoke serije koje će prizvati prstomlat Stevea Reicha ili Chrisa Abramsa, dok Emilio Gordoa na vibrafonu simultano intervenira parom batića u lijevoj, a gudalom u desnoj ruci kao da su ta pomagala instrumenti, dok je vibrafon medij zvuka… Zvučno prianjajući estetizaciji tišine berlinske scene, trio „apstrahira” zvuk kolektivnom improvizacijom pointilističkog usmjerenja u kojem im se pridružuje Adam Pultz Melbye na kontrabasu. Kao trio su prošle godine objavili album pod naslovom GRIFF na etiketi Inexhaustible Editions iz Ljubljane, nastao na rezidenciji čuvenog festivala u Moersu, a imena kompozicija preuzeta su iz pjesme glazbenog pisca i pjesnika Andrewa Choatea, očito nastale kao poezija primijenjena nakon nastupa.
Festival producentice Špele Trošt i u organizaciji Brigite Gračner daleko je od trkačkih showcase programa, čija je zadaća – učiniti stresnim i zavodljivim ono jedno te isto. Metamorfoza iz gledatelja u slušatelja nudi dovoljno resursa da se iskustvo prelije u refleksiju, a ove je godine Grom stvarno ponudio za svakog po nešto. Na tom je tragu objavljen i zbornik „Narobe. Na robu glasbene prakse” koji je predstavljen uoči festivala, kao i konferencija o promjenama u subkulturnom polju koju je moderirao Miran Rusjan. Koncert kojim je okončan festival, a na kojem je nastupio trio
Fernandeza, Kaučiča i Küchena, nije se nažalost dogodio potpisniku ovih redaka. Za desetgodišnjicu festivala, nabralo se sasvim dovoljno utisaka i s onih ranije odgledanih i doživljenih.