‘Kakav je bio Bare?’, pitaju me, iako ja upravo ističem da sam bio na koncertu Majki.
Kad god nekom kažeš da si bio na koncertu Majki, uglavnom jedino što će te itko pitati jest: “Kakav je bio Bare?”. Naravno, Goran Bare je jedini kolovođa showa u kojem nastupa i njegovo raspoloženje (i vjerojatno kombinacija opijata koji na njega u tom trenutku djeluju) određuje u kojem će se smjeru večer odvijati. Ima dobrih večeri i loših večeri, pa smo primjerice pohvalno pisali o nastupu u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u jeku koronakrize, dočim je za njihov posljednji zagrebački koncert, onaj na Beerfestu, dovoljno reći da je prvo što je Bare izgovorio u mikrofon sinoć bila isprika za taj “debakl”.
“Kakav je bio Bare?”, pitaju me, iako ja upravo ističem da sam bio na koncertu Majki. Da, o tome u kakvom je raspoloženju Bare ovisi i to koliko će opušteno i kvalitetno posao moći odraditi njegov bend. Ali ne mogu se Baretu samo na temelju njegovog eventualnog dobrog ponašanja predati zasluge za odličan koncert benda. Zato ističem da sam bio na koncertu Majki iako tome nisam bio sklon u razdoblju kad je nakon solo albuma i Goran posegao za starim imenom i prišio ga novoj ekipi “Plaćenika”. Majke su u našim glavama bile Čalić, Kilmister i Korozija, a ne, uz potpuno poštovanje mom dragom Šilji i ostalima, dečki koji su snimili “Teške boje”. No, posljednja iteracija benda pod načelnim ravnanjem gitarista Krune Domaćinovića prerasla je u vjerojatno najbolji domaći rock bend današnjice.
Bilo je to jasno i sinoć od uvodnih zvukova stvaranja atmosfere uz “Rođen za suze”, a još više kad su eksplodirali u narednu “Ljubav krvari”. Baretov slobodniji odnos prema tekstovima i često brbljanje za vrijeme solo dionica mogu djelomično odvlačiti pozornost od benda, ali kako rekosmo, od njega se samo traži da bude dobre volje, a ostalo će Majke odraditi same. Pjesme koje smo sinoć čuli uglavnom su iste one koje su svirali na svojim posljednjim zagrebačkim nastupima, ali poredak na setlisti je izmijenjen, pa je ovaj put ublažen početni teškaški udarac prebacivanjem “Depresije” i “Krvarim od dosade” iza živahnije “Fantastične vatre” i rasplesanije “Skarabej Go-Go” s posljednjeg (već četiri godine starog) albuma “Nuspojave”.
Bend jednako vješto pokriva temeljni blues poput “Ništa lažno” iz faze Plaćenika i rokersku furioznost ranih Majki iz faze “Razdora” iz koje je u program uz neizostavne hitove kao što su “Mršavi pas” i “Budi ponosan” ovaj put dodana i “Bez pameti” kojom je otvoren kratki bis. Vidno iscrpljen, Bare nas je nakon nje još jednom poveo na “Put ka sreći” koji Majke još uvijek izvode u rub-a-dub stilu, bez poleta studijske verzije koja nam svima već izlazi na uši. Zatim se ispričao što ne može više, ali nakon dvosatnog nastupa koji je rasplesao sve sektore rasprodanog velikog pogona Tvornice, nitko mu ne bi trebao zamjeriti. Prenošenje Baretovih kontemplacija o životu i svijetu ovaj put ću rado ostaviti drugim izvjestiteljima, a umjesto toga još jednom čestitati Majkama na sjajnom koncertu.
Zahvaljujemo Vanji Mihov na ustupljenoj fotografiji. Pogledajte još njezinih radova.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
