Iza ne baš originalnog naslova krije se slojevit i nadahnut album istarske kantautorice.
Već je na prvo slušanje primjetna šarolikost, ali i koherentnost albuma „Right Place & Right Time“ Barbare Munjas. Započela je kao prateći vokal u Gustafima, potom nastavila s bendom Barbari da bi došla u fazu u kojoj se osjećala dovoljno sigurnom da krene i kao kantautorica. Prvi korak bio je Barbara Munjas Calligraphy, kad je ujedno 2018. prigrlila i engleski jezik za svoj izričaj. Hrvatskom jeziku se hotimično vratila prošle godine sa singlom „Kad-tad“ nastalim za istoimenu predstavu u produkciji POU Poreč, no niz singlova započetih s „Gone Back“ u pandemijskoj 2020. vodili su prema jednom cilju – albumu „Right Place & Right Time“.
Uvodna pjesma „I Will Standing“, iako je na engleskom jeziku, izvedbeno nosi vokalni potpis Istre, dakle potpis s kojim je Barbara svojevremeno krenula. To je svakako dobar potez da se u startu prikaže drukčijom, iako se može steći dojam da je tu pristup nekako više eurosongovski, nego u duhu world musica, ali nije ni to nužno loše, osim što se taj grleni glas kojim je Barbara pjevala tu pjesmu u ostatku materijala više neće čuti.
Naredna „Spring Water“ već donosi, u pozitivnom smislu, suludi obrat. Počne kao hommage Marakesh fazi Jimmyja Pagea i Roberta Planta. U početku je pjesma poput ‘duge plovidbe’ pustinjom na leđima deve, i po zvuku i ugođaju, da bi potom iz tog kolopleta grunuli i mariachi momenti. Uistinu hrabro, no ta ambicioznost je na neki čudan način posve prirodna u toj pjesmi. „Go With The Flow“ pak donosi fuziju indie popa, rocka, ali i soula sedamdesetih i to na jednako neočekivani maštoviti način. „Sadness“ dolazi kao dokaz da Barbarina inspiracija nije bila sporadična, već da je otišla na ozbiljno visoke glazbene razine, jer opet je tu u pitanju spajanje modernih pop utjecaja parabolom koja zadire i u jazz, ali ne remeti vibraciju slaganja glazbenih slika na način kako bi to učinila jedna Kate Bush, da ne kažem i Fiona Apple.
Cijeli taj koloplet je nevjerojatna prezentacija lakoće vladanja stilom i ritmom, kao što i središnji funk disco „Farewell“ filmski lebdi iznad plesnog podija. „Product Of Your Ego“ nakon nje ne samo da donosi još jednu dozu plesnog ritma, već time i ukazuje da Barbara Munjas uistinu želi komunicirati glazbom na način da ta glazba nosi, a ne da je sredstvo eventualnog intelektualiziranja. No da se razumijemo i tu, sve izvedeno na albumu je vraški inteligentno posloženo, promišljeno i izvedeno.
Ne razočarava ni sedma po redu „Like I Wanted“ koja zvuči kao da je nadahnuta R&B-ijem jedne Erykah Badu. Dakle, Barbara radi kako želi i ide joj odlično. Općenito pred kraj album u narativu kao da grabi sve krupnijim koracima prema crnom zvuku, bilo američkom, bio britanskom. Tako „Gone Back“ miriše na bristolski trip-hop, dok „Men“, koju pjeva punim glasom, uistinu na momente podsjeća na izvedbe Shirley Bassey koja je gotovo izmislila narativ James Bond pjesme. Naslovna, ujedno i posljednja „Right Place & Right Time“ kao da je iščupana iz vremena kada je Cyndi Lauper vladala top listama, dakle iz sredine osamdesetih. I opet, ni tu nema zamjerki gotovo ničemu u tom pozitivno-luckastom narativu. Dapače, priča je odlično dovedena do svog kraja.
Od mnoštva suradnika na albumu, imena koja se najviše ponavljaju su ona multiinstumentalista Alena Bernobića, gitarista i basista Dina i Marka Kalčića, te bubnjara Gorana Salvija, a oni su ujedno u raznim kombinacijama potpisani s Munjas u osmišljavanju aranžmana. Dakle, uspješan i kantautorski i kolaboracijski rad.
Uglavnom, nakon što sam prvi put preslušao ovaj album koji me instantno oduševio, jer uistinu nisam očekivao toliki Barbarin pomak (u odnosu na, primjerice, Barbare), zaključio sam da sam možda previše euforičan i da bih trebao prespavati i sutradan poslušati još jednom. Idući dan je efekt bio isti i nakon nekoliko uzastopnih preslušavanja. Jedino me ta prva „I Will Standing“ uvijek malo smete. Ne znam je li u njoj previše istarskog ili keltskog zvuka za moj ukus, ali ostalih devet ne prestaju biti zanimljive.
Nisam čak ni dovoljno pametan da dociram u smislu bi li bio bolje da je sve to otpjevano na hrvatskom, jer materijal nosi dovoljno šarma da ga i netko izvana može lako prepoznati i zavoljeti u svojoj neobičnosti. Jedino je sigurno da je Barbara Munjas s „Right Place & Right Time“ uspostavila svoj benchmark – što god radila u budućnosti, sve će biti mjereno po ovom albumu. Nekad se umjetnica uistinu zatekne na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Ocjena: 9/10
(Aquarius Records, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
