Jer svirati se mora, pa je svirati morao.
Preselivši se u Koprivnicu koncem 2019. godine, zaključio sam da bi od mene bilo neozbiljno da propustim išta što se događa u gradu, a na što mogu doći, bilo da se radi o koncertima, izložbama, promocijama knjiga ili nečem desetom jer događanja ovdje za razliku od Zagreba nisu baš pravilo, nego iznimka i privilegij pa nema toliko manevarskog prostora nešto propustiti. Osim toga, lijenost je valjda najgora od ljudskih osobina i teško je za nju pronaći opravdanje, a još manje ako ono znači ‘nije mi se dalo, buljio sam u Netflix, naručio neku dostavu koju su mi dostavili oni neki moderni robovi na biciklima s onim nekim frižiderima na leđima i zapalio joint’. Tako sam u subotu otišao poslušati Vinka Ćemeraša i njegov bend Talvi Tuuli jer takav sadržaj obično ne pratim previše, u nadi da će se moji strahovi pokazati neosnovanima. Nažalost, sve što sam unaprijed o koncertu pomislio se i dogodilo.
Vinko Ćemeraš s bendom je u subotu nastupio pred 30 ljudi u dvorani Doma Mladih koja prima barem sto puta toliko, a koja nije bila prazna njegovom krivicom, nego zato što su u pitanju pare koje su osigurane unaprijed pa se nikome oko toga ne da posebno truditi, uključuju i Vinka i njegov bend. Jer svirati se mora pa je svirati morao. Event za koncert jedva da je i postojao, a pronašao sam ga samo zato jer sam se izrazito potrudio. U opisu eventa stoji jedna jedincata rečenica ‘Turneja “Na putu” nastavlja se u Koprivnici u Domu mladih 11. lipnja od 21 sat’, nemam nikakvih linkova, informacija o satnici, ulazu ili bilo čemu drugom, u gradu nije bilo plakata, koncert nije najavljen niti u jednom od brojnih lokalnih medija, a svi koje sam pitao znaju li za koncert u čudu su me gledali. Još gore, Dom Mladih je izrazito debilan izbor za ovakvu vrstu koncerta i to ljetnim mjesecima, no hajde, management to nije nužno mogao i morao znati jer je prostor za njih vjerojatno izabrao netko drugi koga ionako nije briga, a i prostor se zove Dom Mladih i neki dobrohotnik koji nije iz Koprivnice ne zna da tamo od mladih već godinama nema ni “m”.
Vinko nije direktno kriv što ljudi naprosto nije bilo i što je koncert bio tragično loše reklamiran, ali je kriv što se na svom nastupu nije potrudio ni trunku više od onih koji se nisu potrudili da se nastup dogodi. Vinko je šutljiv, ne komunicira s publikom, nosi onu svoju lošu Loša kapicu, iz Čapljine je pa za naše pojmove ima zanimljiv naglasak i bend mu ima grozno glupo ime (zimski vjetar na finskom ili tako nešto), no to sve uopće nije i ne bi trebalo biti važno. Uopće nema veze tko kako izgleda, odakle je, kakav mu je naglasak i kako mu se zove bend, ako gori za ono što radi i ako to radi dobro pa i za trideset zalutalih duša u nekakvoj Koprivnici koja je Čapljina za one iz Čapljine. No niti Vinko niti njegov tročlani prateći bend na koncertu nisu prolili niti jednu jedinu kap znoja u toj zagušljivoj dvorani s vrelim reflektorima. Onaj tko na koncertu ne prolije niti kap znoja pa taman da je ciča zima, za mene je sumnjiv i bavi se krivim poslom. Čelik se pogotovo kali na koncertima pred 30 ljudi, a ne PR-om pa makar i na koncertu Jer svirati se mora jer nigdje ne piše da se svirati ujedno mora i loše. A svirali su loše, i Vinko i bend. Nije tu bilo ničeg posebno pogrešnog (najmanje njegov vokal koji ima izvrsnu naučenu ‘ja sam pjevač’ emociju i interpretaciju), ali sat i pol pjesama bez ideje, dinamike i uvijek istih ne-aranžmana zaista se ne može opisati drugom riječi nego loše ili dosadno kao proljev jer je i proljev upravo uvijek isti i jednako dosadan. Bilo je tu i raštimane gitare, no i to je potpuno nevažno ako se raštimala jer je netko propisno mlatio po njoj dok ima nešto za reći. No nije.
Vinko i njegov bend na toj su pozornici sat i pol stajali poput nekakvih drvenih Marija i drvenih rezbarija, baš poput jedne naivne drvene rezbarije koja je ostala u kutu bine iz nekog drugog eventa, a koja prikazuje, ako se ne varam, nekakvog autohtonog naivca koji u rukama drži nekakvu kravu, a što je usput i odličan opis koncerta. Nejasno je i zašto netko tko ima studijski album i, navodno, drugi i već skoro gotov na putu, otvara koncert ni manje ni više nego obradom “Nothing Compares 2 You”, a onda i nastavlja svirati obradu za obradom (često vrlo loše poput Urbanove “Iskre” ili totalno promašene Sinatrine “That’s Life”), a nije cover bend ili možda je, ali to nije eksplicitno jasno, barem ne ovakvima poput mene. Znači li to da sam ne zna izvoditi vlastite pjesme ili mu nije stalo do toga da ih koncertno promovira za što bi pjesme i trebale služiti ili publika zapravo ne zna više od par hit singlova s radija ili sam ja lud glup i star? Da, dobro, pjesme mu se vrte na radiju, no kad je uopće ako ikad ili barem u zadnjih 20 godina nečija prisutnost na radijima u Hrvatskoj bila potvrda nečije kvalitete? Istodobno, U Vinka Ćemeraša i njegov bend ulažu se silne pare i trud, mada on ni kreativno, ni svirački, ni idejno ni na bilo koji drugi način ne može niti u najluđim snovima konkurirati cijelom moru naših domaćih tzv. alternativnih izvođača, pa je jedino pitanje koje si čovjek može postaviti, iako na njega već zna odgovor – zašto?
Usput, zašto onda takvom nečem dati medijski prostor? Zato da već jednom počnemo biti realni, ne shvaćajući realnost kao kakav napad ili zlonamjernu lošu kritiku, nego kao reality check i motivaciju onima koji rade odlično da rade još bolje, a onima koji rade loše ili ne rade ništa da se trgnu ili da odjebu. Ja sam na koncert došao kao netko tko voli glazbu i koncerte i želi čuti što Vinko i bend imaju za ponuditi, a ne zato što sam netko tko gleda televiziju i kojem je televizija rekla da je Vinko super pa da i meni to mora biti super i, eto, po nalogu televizije, PR-a i medija sam tamo, gledam Vinka i uživam. Kao publika, nisam dobio ništa osim jednog od dosadnijih koncerata kojih se sjećam.
Da sve bude još malo gore i neugodnije, u dvorištu kluba je jedan naš poznati poduzetnik-privatnik imao drugi gig fešta benda Krugovi jer ga boli ona stvar, pa su se odjednom u dvorani mogla istodobno čuti čak dva loša koncerta što je još jedno od endemskih koprivničkih iskustava koja su toliko neugodna i bizarna da mi je pomalo žao što ih nema i drugdje. A kad smo već kod toga, ti tezgaroši par metara od dvorane više gore za tu jebenu tezgu nego Vinko za svoju mjuzu, pa neka netko drugi prosudi znači li to išta ili ništa.
Je li to uspješna karijera u Hrvatskoj? Lastane?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
