U ukupnom poretku gledano, svoj 72. solo album po redu Willie Nelson je objavio na 89. rođendan ove godine.
„Mudrost dolazi s godinama“, pjeva Willie Nelson na ovom album koji teče skladno spajajući mudre misli i ljubav s glazbom. Zvuči kao da je iskovan nevjerojatnom lakoćom, gotovo bez napora i za razliku od nekih prijašnjih albuma potpuno oslobođen teških misli i slutnji. Ovo je album zahvalnog Willieja Nelsona, onog koji je proveo predivno vrijeme, kako upućuje naslov, i koji želi otići s osmjehom, kako poručuje u posljednjoj „Leave You With A Smile“, iako to nije uvijek bio njegov stil.
On se čak šali i na temu pogreba, objašnjavajući da ne ide na njih jer zasigurno neće ići ni na svoj („I Don’t Go to Funerals“), kao što savjetuje: „Živi svaki dan kao da ti je posljednji i jednog dana ćeš pogoditi“ („Live Every Day“).
Još do nedavno je Nelson na svojim albumima oplakivao svoje drage kolege i prijatelje, ujedno country velikane, koji su preminuli. Na „A Beautiful Time“ nema te gorčine i tuge kod posljednjeg živućeg titana countryja. Evocira lijepe uspomene i kao da komunicira s njima na transcendentan i staložen način. Zanima ga srž dobrog. Nema vremena za žaljenje i strah. Kao da je zahvalan svim okolnostima da je iznjedrio ovaj album.
Ta staloženost i mudrost dominiraju ovim albumom. Gotovo da vas ošine svaki moment kad Willie uroni u njih. A takvih momenata ne nedostaje, posebno u baladnom ruhu gdje Nelson uvelike podsjeća na Leonarda Cohena, ali s puno manje osobne tjeskobe. Možda je i on osobno to osjetio jer je imao potrebu na album uvrstiti i jednu Cohenovu pjesmu – „Tower Of Songs“. No kao što je kazano, na „A Beautiful Time“ ne nedostaje osobnih zgoditaka koje je Nelson skladao s Buddyjem Cannonom. Na početku albuma su to „My Heart Was a Dancer“ i „Energy Follows Though“ i spomenuta „I Don’t Go to Funerals“, da bi nešto kasnije „Dusty Bottles“ iznjedrila možda i najsnažnije misli na albumu. Tu pjesmu su napisali Jim “Moose” Brown, Scotty Emerick i Don Sampson, no kao da su uronili u Nelsonovu dušu kako bi je portretirali, a on je potom kristalizirao svojom izvedbom.
U taj zvučni krajolik pun prijateljskih potpisa prirodno se uklapa i Lennonova i McCartneyjeva „With a Little Help from My Friends“ koju Willie pjeva s urođenom lakoćom, kao da je i ona bila skladana za njega na ulasku u svoje devedesete.
Preslušavanje ovog albuma nije samo slušanje Willieja Nelsona zahvalnog na vremenu koje je dobio, to je i za slušateljske uši lijepo utrošeno vrijeme. Vrijeme koje se provede u unutarnjem miru, vrijeme i za osobna propitivanja koja se nametnu sama od sebe kad jedan osamdesetdevetogodišnjak pjeva o tome kakvi bi trebali biti jedni prema drugima, ako želimo spokoj i poštovanje. To je album koji u vihoru globalne tjeskobe pruža emocionalnu zavjetrinu.
“Beacuse your mind is made for thinking and energy follows thought”, kako kaže Willie.
Ocjena: 8/10
(Legacy Recordings / Menart, 2022.)