Načelno zamišljeni kao proslava dvadesete obljetnice nedavno reizdanoga albuma ‘Ruke’, koncerti u KSET-u su opremljeni fenomenalnom setlistom, dobro uvježbani i odsvirani među ljudima, otpjevani s ljudima.
“Šest koncerata za 250 ljudi? Pa mogli su Tvornicu s tim napunit! Mogli su dvaput Tvornicu napuniti da su htjeli! Pa gdje je tu računica? Tko je ovdje lud?” Te i slične stvari mogle su se čuti po kuloarima kad je najavljena rezidencija od šest koncerata Darka Rundeka i Ekipe u malenome KSET-u. Nećemo nabrajati tko je sve danas lud, ali jedna stvar je jasna, u ovoj priči to nikako nije Rundek. On je samo pokazao da njegovi interesi leže negdje iznad čiste ekonomije te da mu je bitnije napraviti nešto doista lijepo nego potencijalno profitabilno.
Još tamo od njihovog koncerta u Domu sportova postalo je jasno da Rundek ima hitove za puniti megahale, ali da ima bend za drugačija ozračja. Čim intimnija, tim bolja. Nakon beskrajnog niza nastupa možda se i Darko pomirio s time. Napravio je sve onako kako se takve stvari trebaju raditi. Načelno zamišljeni kao proslava dvadesete obljetnice nedavno reizdanoga albuma “Ruke”, koncerti u KSET-u su opremljeni fenomenalnom setlistom, dobro uvježbani i odsvirani među ljudima, otpjevani s ljudima.
Nekako me u zadnje vrijeme potrefila sudbina dežurnoga kroničara Rundekove karijere na našem portalu. Pisao sam osvrte o svim reizdanjima Haustora i njegove solo karijere, pa tom logikom i koncertni zadaci najčešće završavaju u mojim rukama. Čast mi je to, naravno, ali ponekad i muka. Nekad je najteže pisati upravo o glazbenicima koje najviše volimo. Od njih uvijek očekujemo više nego od drugih, pa smo stoga ponekad i pretjerano kritični prema njima. Osim u par iznimaka, uvijek mi se činilo da Rundek s Ekipom može bolje. U KSET-u je to napokon potvrdio. I to gromoglasno.
“Ajme, kako je blizu,” prokomentirala je jedna djevojka u publici. Ovo će doista biti koncert “izbliza”. Darko je izišao na pozornicu sa s gitarom i nekim čudom izvukao iz rukava pjesmu “Mlad” koja je otvarala u konačnici često zaobilažen album “U širokom svijetu”. Pjesmu koju nismo imali često priliku slušati na repertoaru Rundekovih bendova uopće. Bend mu se polako počeo pridruživati i odmah je zatitrala jedna drugačija vrsta energije koja proizlazi iz zajedništva izvođača i publike. Mnogoljudni sastav se nagurao na maleni stage KSET-a i odavao je dojam kao da je na istoj razini s okupljenima. Kad je uslijedila “Uspomena”, jedan od osvjedočenih koncertnih favorita s istoga albuma postalo je jasno da nas čeka posebna večer. Kako je pjevao pokojni Leonard Cohen: “Tonight Will Be Fine”.
Slavljeničke “Ruke” podržane su s tri pjesme na početku. “Ista slika” je prethodila putu na “Kubu” gdje se razigrala puhačka sekcija koja će se tijekom nastupa svaki put iznova osvjedočiti kao neupitni MVP showa. Kad su dogurali do naslovne pjesme albuma, publika je očekivano sotto voce otpjevala cijeli tekst s Darkom i tu je potpuna predanost do kraja koncerta potpuno zacementirana. “Sejmeni” su pak otvorili kovčeg “Bolera”, trećeg albuma Haustora čije reizdanje očekujemo uskoro, nakon što su ponovna pojavljivanja prvih dvaju albuma žarila i palila ljestvicama prodaje u posljednje dvije godine. Vjerojatno nije slučajno da se stoga pozornost usmjerila ovoj ploči koja je po broju pjesama bila najzastupljenija nakon slavljeničkih “Ruku”.
Uslijedio je izlet do albuma Cargo Trija “Mostovi” s dvije pjesme, socijalnim komentarom “Ima ih” koji je česta pojava na setistama (i koji se obavezno treba riješiti onog zavijanja Roka Crnića koje je u najmanju ruku uvredljivo) i atmosferičnom “Clouds” koja zamišlja neku postapokaliptičnu budućnost nekog novog ljudskog roda.Nju je pak pratila još jedna pjesma s nazivom na engleštini “New World”, jedna od najboljih pjesama s još uvijek aktualnog albuma “Brisani prostor” i ujedno jedina s njega odsvirana u KSET-u. “Revolucija počinje na tanjuru” je pak pjesma koju je Darko napisao za jedan prosvjed protiv klaonica i ona kao može funkcionirati u takvim uvjetima, kao neki prosvjedni broj Petea Seegera koji sa svojom gitarom predvodi gladne radnike. Nažalost, na sinoćnjoj se setlisti pokazala kao jedina slaba i nepotrebna točka.
U drugi dio koncerta ušli su opet jako s “TV Man” (ponovno “Bolero”), da bi zatim izvukli još jednog neočekivanog zeca iz šešira, pjesmu “Put u sumrak” s (djelomično s pravom) marginalizirane ploče sjajnog imena “Mhm A-ha Oh Yeah Da Da”. Na koncertu sam stajao s Vedranom Peternelom, članom Cargo Orkestra koji je imao značajnu ulogu na albumu “Ruke”, a zatim i u kasnijem djelovanju benda. Čak se ni on, čini se, nije mogao sjetiti jesu li se ikad doista prihvatili te pjesme uživo. Zaboravljena pjesma sa zaboravljene ploče zasjala je u lijepom aranžmanu i gotovo sam htio potražiti taj CD kad dođem kući, ali sam se sjetio da sam ga izgubio jednom davno u nekom autobusu na putu do Vodica.
“Sanjam” se magično nadovezala, ali onda je odjeknula prava bomba. Netko je iz publike zatražio “Apokalipso”, no bend se za ove nastupe odlučio riješiti tog hita. Štoviše, kompletan istoimeni album sinoć je zanemaren. I nije bila šteta jer smo dozu ciganske fešte dobili s “Makedo”. Studijsku i sve dosadašnje verzije obilježila je Isabel svojom violinom, gotovo neraskidivo je taj zvuk bio povezan s ovom pjesmom. Sve do sinoć. Jer nikad, baš nikad dosad nije zvučala kao kad su Ana Kovačić i Igor Pavlica zajedno zapuhali kao Fanfare Ciocărlia. Potpuni raspašoj. Bend je tijekom cijelog koncerta izmjenjivao instrumente i svi su briljirali, ali Ana i Igor su nas otpuhali kao zločesti vuk slamnatu kuću praščića.
Prije bisa čuli smo još i vječnu “Bi mogo da mogu”, a zatim se bend vratio izvesti još “Sjaj što izdaje”, pa onda i dvostruki udarac s “Bolera”. Zaboravivši usnu harmoniku u garderobi, Darko je bio primoran “Šejna” izvesti u “stilu vrača”, a kad je Najgori grunuo na svoju prepoznatljivu dionicu na “Šalu od svile” vjerojatno nitko nije ostao nenaježen. Dogodio se zatim i drugi bis na kojem smo čuli “Uzalud pitaš” i to je bilo to. Nikome više nije trebalo ništa od ovog benda, napunili su nas emocijama i zadovoljstvom, usudio bih se reći, kao nikad dosad.
Mali klub. Odlična setlista. Usvirani bend. Recept za idealno iskustvo s Ekipom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
