U konačnici ‘A Man Called Otto’ nije ništa bolji niti lošiji od svog izvornika, a zamjerki koje mu se mogu uputiti ima jednako koliko i iskupljujućih kvaliteta.
Priča o ovom filmu započinje prije nešto više od desetljeća (točnije 2012.) i švedskim piscem Fredrikom Backmanom koji je napisao roman o čangrizavom udovcu Oveu koji postupnim otvaranjem prema ljudima oko sebi pronalazi nove razloge za život. Naredne godine knjiga prevedena na engleski jezik i trebalo je proći godinu i po dana da se probije do ljestvice bestselera New York Timesa na kojoj se zatim zadržala više od 40 tjedana.
Kad imate ovakav književni hit, ne treba proći dugo da se počne razmišljati o njegovoj ekranizaciji, pa je tako 2015. roman doživio svoj prvi prijenos na filmsko platno u režiji Backmanovog sunarodnjaka Hannesa Holma. “A Man Called Ove” je dočekan pohvalama kritike te se našao u utrci za Oscar za najbolji strani film (ali i šminku!) u konkurenciji s tad naširoko favoriziranim njemačkim “Toni Erdmann”, te “The Salesman” Asghara Farhadija koji je na koncu odnio zlatnoga ćelavca.
Unatoč izostanku nagrade, Holmov je film privukao dovoljno pozornosti da se odmah počelo pričati o holivudskom remakeu. Vrlo rano se počelo govorkati i o tome da bi ulogu Ovea trebao igrati miljenik sviju generacija Tom Hanks i sve je počelo djelovati kao još jedan slučaj u kojemu američka filmska mašina preuzima kvalitetnu stranu priču i pretvara je u još jednu konfekcijsku limunadu.
Ipak, stvari su se tek djelomično tako odigrale. Ove je postao Otto, a “dobrica” Hanks uletio je u njegovu namćorastu prirodu s priličnom dozom gušta. Nakon što je poljubio dno Marijanske brazde svoje dvostrukim Oscarom ovjenčane filmske karijere čudovišno lošom ulogom pukovnika Parkera u “Elvisu” Baza Luhrmanna prošlog ljeta, Hanks kao Otto nije doživio glumački preporod, ali u svakom slučaju je vratio dio kredibiliteta koji je prokockao prenemažući se pod maskom u prethodnom filmu.
Režija američke obrade švedskog filma završila je u rukama Švicarca rođenog u Njemačkoj, Marca Forstera, filmaša čija je filmografija zbunjujuće šarolika i neupečatljiva, premda ni u kojoj fazi loša i problematična. Riječ je o čovjeku koji je snimio filmove o Jamesu Bondu (“Quantum of Solace”) i zombijima (“World War Z”) s jedne strane, dok bi s druge štancao oskarovske navlakuše poput “Monster’s Ball” i “Finding Neverland” ili pak prethodne ekranizacije kao što su “The Kite Runner” ili “Christopher Robin”.
Zanimljivo je da u konačnici “A Man Called Otto” nije ništa bolji niti lošiji od svog izvornika, a zamjerki koje mu se mogu uputiti ima jednako koliko i iskupljujućih kvaliteta. U prvu skupinu svakako valja ubrojiti saharinske flashbackove u doba Ottove mladosti u kojima ga igra Hanksov vlastiti sin Truman. Tu je i loš izbor glazbe pun bezličnih radiofoničnih balada i okrunjen grozomornim izborom “This Woman’s Work” Kate Bush u promašenoj sceni koja je trebala biti svojevrsnim emotivnim vrhuncem.
Ove stvari mogu se oprostiti prvenstveno zbog odlične glumačke postave koja podupire Hanksovu centralnu izvedbu, a među njima se daleko najviše ističe doista sjajna Mariana Treviño kao trudna Marisol koja će se najuspješnije uvući pod Ottovu okamenjenu kožu i pronaći vrelo ljudskosti koje u njemu još uvijek žubori.Ali ako je suditi prema reakcijama publike na pretpremijeri, glavna zvijezda filma je zapravo jedan vrlo zgodan i tvrdoglav mačak koji izmamljuje uzdahe svakim pojavljivanjem u kadru.
“A Man Called Otto” je zgodan feelgood komad koji će vjerojatno naći svoj put do čestih pojavljivanja u popodnevnim televizijskim terminima u blagdanskom razdoblju. Ništa u njemu nije izvrsno, ni loše. Ponekad preotvoreno odigra svoje sentimentalne karte, ali ipak ima dovoljno šarma i da osvoji naklonost i nekih čangrizavih kritičara. Gotovo možemo reći da bi se vjerojatno i samome Ottu svidio.
Ocjena: 7/10
(Sony Pictures Releasing, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
