Povodom nagle reaktualizacije opusa Leta 3, za sve one koji nisu dovoljno upućeni u razvojni put glazbe legendarnog riječkog sastava, kao i za one koji vole ponavljati gradivo, Ivan Grobenski će nas provesti kroz cijeli katalog benda, album po album.
Kad smo već u prošlom tekstu utvrdili to da me još nije bilo kad je Let 3 objavio svoj prvi album i da se ne treba baš uvijek oko svega praviti pretjerano pametan, ustanovit ćemo da je situacija i dalje prilično slična, osim što je godina 1991., mene još uvijek nema, a Let 3 objavljuje album koji potvrđuje sve što se naslućivalo oko toga kakav bi to u narednim dekadama bend mogao biti.
Mnogo godina kasnije kao što to G. G. Márquez reče, i dalje padaju države, zuje reklame, zavijaju psi i kolju se mačke i svi čekamo da desperado grune dok svijet miriše na barut plastičnih pištolja. “El Desperado” je hit album s hitovima. “El Desperado” je hit, “Voules Vous” možda nije bio hit, ali je trebao biti hit, “Fuck Famiglia” je hit, “Vjeran Pas” je megahit, “Pokvarena žena” je hit, “Pogibe” nije hit, ali je jedna od zanimljivijih pjesama na albumu, “Fahrenheite” možda nije bio hit, ali je hit, “Ha Ha Ha” je otprilike nešto kao “Bitanga i princeza” za prave jebače pa momak nije na lošem glasu u ovom gradu nego je jebeno najgori i prema tome hit, “Love Killer” je na sličnom terenu, “Ciklama” je u svakoj svojoj inkarnaciji, a to zna svatko tko pohodi koncerte Leta 3, nepobitni hit, a “Mona” je još jedna od onih pjesama koje me podsjećaju na EKV, a s obzirom da je taj bend uvijek bio hit i ovo je hit.
Uglavnom, a to ste vjerojatno shvatili ako ste čitali prošli tekst, i nemam baš neku namjeru nešto pretjerano analizirati ili nabrajati asocijacije koje mi padaju napamet dok slušam ploču ili pokušati ustvrditi što je to tko od članova mislio i kako se osjećao dok je pisao, snimao i svirao ovaj album, a s obzirom na našu tadašnju geopolitičku situaciju, ali nešto je ipak jasno.
Jasno je da je pred nama bend koji je još nadrkaniji od istog tog benda s prve ploče, jasno je da su sve pjesme na ovom albumu izvrsne, da nema nikakvih prenemaganja i gluposti, jasno je da su u takozvanom naponu takozvane snage, jasno je, a tome smo svjedočili i početkom prošle godine, da se nažalost najbolje, najglasnije i najčvršće svira dok je nekakav jebeni rat, jasno je da su neke pjesme i tekstovi vjerojatno potaknuti našom tadašnjom domovinskom situacijom, a što će biti još jasnije na albumu za koji danas znamo da će izaći dvije godine nakon ovog i jasno je da je i ovo još jedan od nekolicine domaćih rock albuma kakav se neće tako brzo ponoviti i to ponajprije zato jer su se okolnosti jednostavno promijenile pa ovako nešto danas više nije klasik, nego eventualno neka “demode testosteronska mačo spika” koja bi mogla uvrijediti dosta onih koji slušaju, a ne čuju ili čuju, a ne slušaju ili gledaju, a ne čuju, ili slušaju, ali ne vide ili kako je to već rekao onaj čovjek koji nije znao kome porati posluku.
Usput rečeno, ako već moram porati neku posluku, ne znam čime se ovih dana bavi Fox (nadam se, doduše, da više ne fura onaj grozni solo brk), ali s obzirom na to kako su ovaj i još neki albumi producirani, poslućujem mu i poram da mi je žao da ga se posljednjih godina ne može vidjeti na popisima najboljih producenata raznih strukovnih i drugih nagrada.
Ne znam što još pametno i nadasve prijeko potrebno napisati, a da to već nisam, no u duhu nostalgije (što uostalom i jesu ovi tekstovi jer šećemo kroz diskografiju od tridesetak godina), mene su moji roditelji kao klinca odgojili da su “Vjeran pas”, “Fuck Famiglia”, “Pokvarena žena”, “El Desperado” i “Ciklama” himne koje svaki čovjek poput mene u ovoj zemlji naprosto mora znati napamet i zdušno vikati u svakoj prilici koja mu se za takvo što podastre, a ja sam dobar i slušam mamu i tatu pa se sa srećom i veseljem već godinama toga i držim. Uglavnom, prilično mi je teško oko svega ovoga biti objektivan, ali ako već moram nešto napisati o ovom albumu, onda je to upravo to. No, a da se zajedno uvedemo u sljedeći tekst, ne brinite, niš’ mi ni, droga me je zelaaaa…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
