Novo dvostruko izdanje sjevernoirskog mrguda donosi preko 90 minuta glazbenog užitka, ploču sjajno odsviranih klasika i pozitivne atmosfere koja je još više dobrodošla s obzirom na činjenicu da su joj prethodila vjerojatno dva najmanje uzbudljiva albuma Morrisonove karijere.
Skiffle je glazbeni žanr nastao pod utjecajem američke narodne glazbe, bluesa, countryja, bluegrassa i jazza, a koji je kasnim pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća nakon izvornog pojavljivanja u Sjedinjenim Državama dvadesetih postao neočekivano popularan u Velikoj Britaniji gdje su ga izvodili majstori poput Lonnijea Donegana, a s njim su očijukali i megapopularni rock bendovi kao što su The Beatles i Led Zeppelin.
Jedan od Britanaca na kojega je jako djelovao skiffle je svakako i sjevernoirski kantatutor Van Morrison koji je već i prije 25 godina u Belfastu snimio live album nazvan “The Skiffle Sessions” na kojemu su s njim svirali spomenuti div žanra Donegan i Chris Barber, a sad se četvrt stoljeća kasnije još jednom vratio korijenima dvostrukim albumom “Moving on Skiffle” na kojemu je kroz čak 23 pjesme prošetao mnogim nezaobilaznim mjestima iz prebogate povijesti blues i folk glazbe.
Malo je reći da je “Moving on Skiffle” najbolji album koji je Van the Man snimio u posljednjih… pa, mnogo godina. Kao i uvijek kroz karijeru imao je i u posljednjim desetljećima uspone i padove, no nikada nije toliko nisko pao kao na svojim albumima iz dvadesetih godina, “Latest Record Project, Volume 1” i lanjskim “What’s It Gonna Take?” na kojima je odlučio prepustiti se svojim nižim strastima i pljuvati žuč po vladi koja nas kontrolira i novinarima koji nam lažu, pri čemu je uzjahao i uragan teorija zavjere, poricanja COVID-a i znanosti, a paranoja koja ga je i ranije pratila dosegla je neke nove vrhunce. Kao takav udružio snage s političkim istomišljenikom Ericom Claptonom te su njih dvojica kao samoproglašeni “buntovnici” snimili nekoliko loših pjesama zajedno i forsirali koncertne nastupe za vrijeme pandemije boreći se protiv propisanih lockdownova u Britaniji.
Najveći problem zadnjih dviju Morrisonovih ploča nije bila čak ni monomanija iz koje su izvirale pjesme, već činjenica da su osim tematski te skladbe i glazbeno bile dosta jednoobrazne i, u konačnici dosadne. Premda se po pitanju aranžmana stvar na “What’s It Gonna Take?” donekle popravila u odnosu na “”Latest Record Project”, drvljene po uvijek istim temama postalo je toliko neslušljivo da su samo najuporniji uspjeli dogurati do kraja ploče.
Vijesti o izlasku albuma na kojemu će Van napokon pjevati pjesme koje nemaju veze s aktualnim političkim ozračjem koje ga toliko uznemirava dočekali smo s velikim uzbuđenjem, a kako su se pojavljivali singlovi jedan za drugim, počevši od sjajne “Streamline Train”, postalo je jasno i da sam Van napokon uživa u glazbi i da je i njemu vjerojatno dopizdilo zanovijetati preko davno naučenih blues šablona. “Moving on Skiffle” donosi mnogo razigranog country swinga i pregršt poznatih melodija koje su nas prije naučili divovi folka i srodnih žanrova kao što su Lead Belly (“Take This Hammer”), Woody Guthrie (“Gypsy Davy”), Hank Williams (“Cold, Cold Heart”), Jimmie Rodgers (“Travelin’ Blues), Sister Rosetta Tharpe (“This Little Light of Mine”), Elizabeth Cotten (uvodna “Freight Train Blues”) i mnogi drugi.
Ovdje moramo spomenuti da je Van ipak uspio ostati dosljedan svojim tvrdim stavovima u dovoljnoj mjeri da i u ovaj materijal ugura pokoju političku poruku, ali to je čak učinio na prilično simpatičan način pretvorivši tradicional “Mama Don’t Allow” (koji je nekoć slavno izvodio veliki J.J. Cale) u “Gov Don’t Allow” prepustivši vladinim organizacijama ulogu stroge majke koja svojoj djeci uvijek nešto brani – od sviranja skifflea do slobode govora.
“Moving on Skiffle” donosi preko 90 minuta glazbenog užitka, sjajno odsviranih klasika i pozitivne atmosfere. Ploča je to koja je još više dobrodošla s obzirom na činjenicu da su joj prethodila vjerojatno dva najmanje uzbudljiva albuma Morrisonove karijere. Pusti, Vane, socijalne komentare i drž’ se ti nama skifflea. Svi ćemo biti bolje raspoloženi.
Ocjena: 8/10
(Exile Productions Ltd., 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
