Kako je prošlo ‘otvaranje zatvaranja’ Kluba studenata elektrotehnike na lokaciji koju jedinu oduvijek znamo.
Gotovo pola stoljeća Klub studenata elektrotehnike ponosito kano klisurina stoji u Unskoj u prostoru koji neki još nazivaju i Kotlovnicom zbog neke valjda prahistorijske izvorne namjene te fakultetske zgrade, a taj je naziv bezbroj puta opravdan i na koncertima na kojima se često skupljalo i više ljudi nego stane u njegov kapacitet za tristotinjak duša, podižući temperaturu u klubu na onu sličnu kipućem kotlu. No. sve što je lijepo kratko traje, pa nakon samo 47 godina studenti elektrotehnike i publika kluba moraju naći novu lokaciju za održavanje svog cijenjenog programa budući da je fakultet odlučio renovirati svoju vremešnu nekretninu. Selidba je zasad predstavljena kao privremena, ali već se šuška kako bi se radovi mogli odužiti i na dvije godine, a dotad – kako narod kaže – tko živ, tko mrtav.
Kako bi se oprostili od voljene lokacije, KSET-ovci su ovaj tjedan pripremili ozbiljan niz od četiri double-bill koncerta na kojima će se na pozornicu uspinjati nove i stare snage alternativne scene od pankera poput Mašinka i Biciklića, preko noisera kao što su ### i Niko Potočnjak do (alter)pop trubadura (IDEM i Svemirko). No čast otvaranja ove manifestacije zatvaranja pripala je osječkoj Čuvarkući i niškom triju Igralom koji za razliku od nekih drugih navedenih izvođača nisu rasprodali klub, ali su ga pošteno napunili publikom koja je zasigurno predstavljala najbolji presjek onoga što bi se moglo nazvati ‘who is who’ domaćeg glazbenog undergrounda.
“Bećarino, ‘ko ti kuću čuva?”
U publici se tako našao i Kandžija kao najvatreniji bodritelj Čuvarkuće kojeg poznajem. Osječki indie rokeri bili su predgrupa na njegovom ovogodišnjem koncertu u Vintage Industrialu, a sinoćnji im je nastup popratio s još većim entuzijazmom hvaleći napredak koji su ostvarili između svoja dva zagrebačka koncerta. Reper nije u krivu po pitanju svojih sugrađana koje je Hrvoje Dešić okupio u novi sastav nakon raspuštanja Harvo Jaya. Sinoć su nastupili kao kvartet, sa saksofonistom Tinom Ringsmuthom kao punopravnim članom radije nego gostom, a upravo su njegove dionice oplemenile prpošni pop format materijala donijevši elemente čas modernog electro jazza, čas sentiš sleazea osamdesetih u njihove pjesme.
Premda su poveli vlastitog ton majstora, zvuk im je na početku nastupa bio prilično muljav i zakopan u middlovima, no s vremenom se audio slika donekle ispravila, a podij je bio pun njišućih tjelesa i grla koja su u zavidnoj količini znala s bendom pjevati tekstove. Čini se da su izveli i nešto novijeg materijala koji nije uvršten na njihov prvijenac “Curino cvijeće” oko kojeg je, logično, u najvećoj mjeri modelirana setlista. Čuvarkuća je, dakle, bend u uzlaznoj putanji s potencijalom za širenje publike i treba im poželjeti sreću u novim pohodima.
Iz srpske Sahare
Sve me je teže razuvjeriti u tezu koju privatno iznosim, a to je da je niški Igralom najbolji glazbeni proizvod koji je u posljednjih dvadesetak godina stigao iz Srbije. Predvođen zagrebačkim zetom i čovjekom kojeg je više glazbenika u publici sinoć obasulo epitetima “najboljeg basista na sceni”, Dimitrijem Mitom Simovićem, “Igralom iz Niš” vije svoju pješčanu oluju afričkih beatova i assouf gitare pogonjene hipnotičkim gruvom koji tjera na ples, dok frontmen – koji na lokalnoj sceni vodi i paralelnu karijeru kao Dimitrije Dimitrijević – u taj vještičji lonac dodaje i svoj specifični vokal koji obiluje nekom istočnom mistikom stvarajući neodoljivu glazbenu kombinaciju koje se teško zasititi na koncertu. Njihov zvuk mogao bi se usporediti s Dirtmusic, projektom Chrisa Eckmana i Huga Racea, samo s dodatnim žarom i začinom ortodoksnih otajstava.
Nišlije su izvodile materijal sa svoja dva studijska albuma, a posebni vrhunci nastupa pripali su brojevima s ploče “Sunovrat” kao što su “Čvor” ili pak “Zlato”. No, momci su otkrili da su snimili i novi album nazvan, ako se ne varam, “Premalim stvarima” koji izlazi 15. listopada, pa smo i s njega čuli nekoliko vrlo obećavajućih skladbi na temelju kojih je odmah jasno da regionalna scena pred sobom ima još jednu odličnu ploču u jednoj od najjačih godina po pitanju muzičkog outputa u posljednje vrijeme. Dodamo li tome i činjenicu da Simović kao Dimirtijević dovršava i svoj drugi solo uradak, stvari postaju doista sulude.
Program “Pozdrav kotlovnici” nastavlja se i danas u KSET-u rasprodanom punk fiestom na kojoj će alkoholne maligane i znojnu šutku prizivati Mašinko i Biciklić. A ako je suditi po uvodnoj večeri, pred nama je pravi, premda posljednji veliki festivalski tjedan iza zgrade FER-a.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
