Prvijenac zagrebačkog pop punk benda ugodno je iznenađenje.
„Što siromašni dečko može, osim da svira u rock bendu?“, rekli su davno Stonesi. Ono što hrvatsku scenu muči već desetljećima je prirast mladih bendova koji su u stanju zatitrati interes nekog od uvriježenih diskografa. Ima novih bendova, ali su uglavnom to već momci koji su prešli tridesetu, a takvi moraju prevaliti puno duži put kako bi okupili svoju publiku, što kad si mlad, nije toliko veliki problem. Lakše je potaknuti svoje društvo neopterećeno svakodnevnim jadikovkama da se dobro zabavi na koncertu. Bar je tako bilo prije.
Ne treba previše teksta ni trošiti kako bi se istaknulo, da su te godine prije dvadesete iznimno važne kao inicijacija za stvaranje nove koncertne publike. Ne postaje se roker s 24. Malo je onih koji to nisu ‘obavili’ prije i uspješno uskočili u priču sa zakašnjenjem. No biti danas mlad i okupiti bend je puno kompliciranije nego prije. Rock je evoluirao u bezbroj smjerova, publika zasićena i probirljiva, sklona je ziheraškom izboru dokazanih imena ili je pak disperzirana po različitim stilovima. Na cijeni su ‘iskusne njuške’, a time je, bili toga svjesni ili ne otpiljena grana onima koji kroz par naučenih akorda pokušavaju ispaliti mladenačku frustraciju iz sebe.
Na zapadu taj problem već duže rješava industrija koja PR aktivnostima bilda priču oko mladih bendova. To radi prilično dobro, pa za slušatelja tu često nema druge, nego otići na koncert i uvjeriti se drži li to vodu. U Hrvatskom slučaju, dovoljno je jednu sezonu pohoditi ljetne festivale na koje strani agenti poslovično guraju svoje mlade snage da steknu iskustvo i tada se uvjeriti kako je solidan broj njih običan napuhani album spram kojih neki, nikad reklamirani domaći glazbenici, koji sviraju u nekom terminu dok sunce topi mozak njima i par njihovih frendova oko pozornice imaju puno izgrađeniju priču.
No da bi postali nešto ili trebaju ‘guslati’ još deset godina, pod uvjetom da se ne raspadnu, pa da postanu primjećeniji ili trebaju imati debele sreće da potpišu neki ugovor. No i taj ugovor je do sada za mnoge bio dvosjekli mač. Začas se stvori atmosfera da su se ti klinci ‘prodali’ i onda postaju nezanimljivi šareni artikl koji je, kak’ ti, prodao svoje ideale i slična retardirana jalna sranja u kojima glazba postaje potpuno sporedna stvar.
Odlučio sam se za ovakav uvod kad je u pitanju debi zagrebačkih panker koji se odazivaju na ime Ignor iz razloga jer je u ovih par mjeseci do mene došlo par priča u kojima se ti mladi glazbenici prokazuju kao neka razmažena derišta kojima se eto posrećilo da postanu, šta-ja-znam, neki novi Kinoklub. Kao da su i ti drugi klinci, taj Kinoklub, sad odjednom nakon dvije godine postojanja neki izlizani veterani koje treba u potpunosti staviti na ‘ignore’, jer su valjda prestari. A u stvari, toj mlađariji je pošlo za rukom napraviti jednu konkretnu pop punk stvar, onakvu kakvih se u Americi dnevno proizvede stotinu i zbog toga su bili nagrađeni krugom obožavateljica. I što je najbolje, priču su izgradili sami, jer je diskograf tek naknadno ušao u igru. Ai eto postali su luzeri jer su prebrzo uspjeli. Kao da ovdje postoji ta neka nevidljiva crta, u smislu koliko publike mladi domaći bend smije imati u određenom trenutku da bi bio cool. Jer ako ih ima previše, onda nije cool, jer se prebrzo rašire priče zbog kojih se i tim klincima zgadi bavljenje glazbom prije vremena.
Konkretno, brzo se pročulo da su Kinoklub uživo za kurac jer frontmen Luka Tomaš falša. Bilo bi to lako razumljivo, da ne živimo u sredini u kojoj većina tih koji tako rezoniraju stvari nije veselo đuskala uz falšanje Anthonyja Kiedisa na Hipodromu. Al’ eto, potonji može, on je legenda. Hm da, bio bi on kurac od legende da je Los Angeles bio Zagreb u trenutku objavljivanja „Freaky Styley“ albuma. Toliko o domaćoj podršći. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
