Na svojoj novoj kompilaciji sastavljenoj od uživo snimljenih pjesama na različitim lokacijama u Hrvatskoj, Vedran Peternel kao izbornik i producent još jednom obasjava svjetlost na najzanimljivije izdanke domaće alternativne scene.
Glazbenik i producent Vedran Peternel imao je priliku dubinski upoznati domaću alternativnu scenu vodeći svojevrsnu oazu za glazbenike van mainstreama u centru Zagreba, popularni klub Vinyl u Bogovićevoj. No, kako je navedeno mjesto u određenom trenutku prekinulo program, a uskoro je na vrata zakucala i pandemija koronavirusa o čijim društvenim posljedicama još uvijek bivamo prisiljeni pisati, naš je junak u nedostatku koncerata odlučio okupiti kremu underground scene i u dva dana u prostorima upravo zatvorenog KSET-a u Unskoj snimiti po jednu pjesmu iz njihovog repertoara uživo. Rezultat tih snimanja popraćenog i videozapisima objavljen je kao kompilacija “Zagreb Calling” koja je poslužila da u teška vremena za glazbenike obasja dio scene koja se posebno žestoko bori za veću vidljivost, a cijela je priča okrunjena Porinom za najbolje kompilacijsko izdanje, otvarajući Peternelu priliku da nastavi i razvije ovu glazbenu priču na novu razinu.
“Zvučni zid” (više kao sound barrier, objašnjavaju autori, nešto što ova scena tek ima probiti na putu do zavrijeđene vidljivosti, nego wall of sound u smislu produkcijskog stila koji vežemo za rad Phila Spectora i sličnih) dvostruki je nasljednik “Zagreb Callinga” i funkcionira prema pristupu koji se temelji na ideji da ja “više više”, pa tako s deset izvođača na izvornoj ploči broj zastupljenih povećava za 50% i, kao što spomenusmo, njihove snimke ovaj put pakira na dva vinila. No osim izvođača, na “Zvučnom zidu” gotovo jednaku ulogu igraju i klubovi u kojima je materijal snimljen, budući da su u pitanju mjesta koje vode entuzijasti koji često i s gubitkom uvrštavaju nastupe najkvalitetnijih glazbenika čija imena još nažalost ne privlače dovoljan broj publike. U Hrvatskoj je sve manje mjesta na kojima se može svirati van Zagreba, ali čak i u glavnome gradu, pa svaki prostor koji otvara vrata alternativcima samim time obavlja itekako bitan posao.
Slijedeći koncept albuma i njegov prirodni tijek, priču bi tako trebalo započeti u šibenskom Azimutu koji u sklopu programa Nevidljiva scena organizira koncerte, a razgovore s izvođačima pod vodstvom Marka Podruga snima u obliku podcasta čija izdanja možete pratiti na našem portalu. Upravo je Podrug na neki način kumovao dvjema Peternelovim kompilacijama, prisustvovao na njihovim snimanjima, pisao tekstove i bilježio razgovore s glazbenicima, što se u slučaju “Zvučnog zida” pretvorilo u dugotrajan proces s golemom natučenom kilometražom. U njegovom Šibeniku snimljena je pjesma “Stoin sam” hip hop sastava Hram koja je poslužila kao uvod u kompilaciju i njezin najavni singl, a u pitanju je, kako kažu, “remix stvari ‘Stojim sam’ punk grupe Raspad iz Šibenika,” pa izbor pjesme na taj način još čvršće plete lokalnu tematiku.
Sljedeća je pjesma na albumu “Bill Gates” virovitičkog kvarteta Skotni vrag koji je na scenu doveo novu dozu rasvirane otkačenosti, nešto na tragu glazbenih avantura Franka Zappe ili u lokalnim okvirima Buldožera ili odnedavno manje popularnog Ramba Amadeusa. Oni su svoj doprinos kompilaciji snimili u koprivničkom FUNK-u, klubu koji je na sjever Hrvatske donio gomilu kvalitetnog sadržaja koji se po količini programa može mjeriti i sa svojim zagrebačkim pandanima. Možda je iz logističkih razloga propuštena prilika da se Skotni vrag snimi u svom lokalnom habitusu virovitičkog Horn Puba u kojemu program uređuje udruga VIKA, a koji također mora biti spomenut kad se govori o rijetkim mjestima koja se trude raditi na dobrom programu koji podržava alternativce. Kako bilo, pjesma je na koncu snimljena na koprivničkom terenu, kao i spot koji je, kao i svih ostalih 14, snimio tamošnji majstor kamere Bojan Koštić u svom prepoznatljivom one-take stilu. Ne smijemo ne spomenuti i da je fotografski cijeli projekt dokumentirala izvrsna Marina Uzelac.
Iz slavonske tame u zagrebačku Močvaru na snimanje je stigao Vedran Živković Žika sa svojim Nemečekom u formaciji trija koji uz njega čine Borna Maksan i Leo Beslać, čovjek čije će se ime vezano za ovu kompilaciju neprestano ponavljati budući da on svira na gotovo polovici izvedbi koje su na njoj zabilježene. Nemeček priprema drugi naslov svoje najavljene trilogije “Prokletije” koji će očito biti snimljen u proširenoj postavi u odnosu na izvorno poglavlje, pa je bitno da su pjesmu “Daj Bog” kao singl s prve ploče ovdje zabilježili u formi trija, pogotovo zbog Beslaćevog doprinosa, što sviračkog, što performativnog, a koji će se zasigurno vidjeti sljedeći tjedan kad izađe videzapis njihovog snimanja u Močvari, budući da su njegova razmahivanja glavom dosad postala zaštitnim znakom ovog doom folk sastava koji od tambure radi distorzirano oružje masovne destrukcije.
Nakon njihove eksplozije stvari smiruje Nina Romić, premda ih i dalje održava na razini etno izričaja. Ona je u klubu Dva osam snimila pjesmu “Jezero”, briljantan singl sa svog albuma koji je tada još bio u nastanku, a nakon izlaska s lakoćom se prometnuo u jedno od najboljih izdanja godine. Za to je uvelike zaslužna i sama naslovna pjesma koju se ne libim prozvati krunom Ninine dosadašnje karijere, a koju su s njom za potrebe kompilacije izveli nezaobilazna Jelena Galić koja Ninu vjerno prati vokalno i na raznim instrumentima, te još jednom Leo Beslać, dobri duh “Zvučnoga zida”, koji se na ovoj pjesmi prihvatio neobičnog južnoameričkog instrumenta okarine. (Napomena: U izvornoj verziji teksta na temelju neprovjerene informacije koju je proširio autor kompilacije, stajalo je da je rečenu okarinu Beslaću posudio Kruno Levačić, no iz prve ruke je potvrđeno da je instrument zapravo bio dar Srđana Sachera.)
B stranu ploče otvara jedina kompozicija koja izričito pripada žanru indie popa, a riječ je o pjesmi Barbare Munjas “Vesna” koja se bavi glavoboljom za koju sumnjamo da se javlja kao posljedica mamurluka. Barbara je svoju pjesmu snimila u pulskom klubu Kotač, a upravo je u tome gradu i započela priča “Zvučnog zida” koja je trajala punih godinu dana od početka snimanja do konačne objave albuma. Naime, prva “pjesma” snimljena za album je devet minuta dugačka improvizacijska kompozicija “Cells & Scans” mnogoljudnog orkestra CRIO (Croatian Improvisers Orchestra) koji čini cijeli niz poznatih glazbenika sa scene, a koja je izvedena uživo u tzv. soundpainting stilom u sklopu 13. Audioart festivala u dvorištu pulskog Rojca pod ravnanjem maestra Nevena Radakovića. U kombinaciji s Rojem osa, projektom braće Alena i Nenada Sinkauza i bubnjara Marca Quarantotta čija je pjesma “Vexed” snimljena naredni dan, kad i ona Barbare Munjas, C strana ploče na kojoj su zabilježeni improvizacijski izleti svakako je najizazovnija uhu prosječnoga slušatelja, ali dovoljno govori o hrabrosti Peternela koji se odvažio i ovakve atipične brojeve “prošvercati” na svoju kompilaciju jer s pravom vjeruje u njihovu kvalitetu i potrebu da se taj dio scene također prikaže, nadamo se, nekoj široj publici.
U istu kategoriju moglo bi se ubrojiti i skladbu koja zatvara album, a riječ je o “Fragmentu nove apstrakcije” (snimljenom u KSET-u, pokoj mu duši), na kojem su također sudjelovala spomenuta braća Sinkauz, a koji je djelo improvizacijskog kolektiva nastalog upravo u Peternelovom Vinylu prema ideji Maka Murtića. Premda je riječ o sastavu koji obično svira pjesme drugih izvođača na nepredvidljive načine, ovaj put su za kompilaciju izveli autorsku pjesmu koja bi se uskoro mogla pojaviti i na posebnom albumu s glazbom nastalom za potrebe proslave stogodišnjice Makovog djeda, slavnog slikara Ede Murtića. A kad spominjemo Maka, nemoguće je ne istaknuti i njegov Mimika Orchestra koji je kompilaciji pridonio i singlom “Thalassa” sa svojeg lanjskog ambicioznog studijskog pothvata “Altur Mur”, a čiju je verziju u Vintageu snimio uživo u punom dvadeseteročlanom sastavu.
Nasuprot ovakvim ambicioznim, začudnim i improvizacijskim brojevima, “Zvučni zid” donosi i više nego dovoljno glazbe u načelno pop formatu koja je zastupljena u dovoljnoj mjeri da je ovi “hrabriji” instrumentalni dijelovi ne zasjene. Tu je tako i splitski Rolo koji je svoju “Siestu” također snimao u Azimutu, ili pak Sara Renar kojoj je Peternel stalni član postave benda. Oni su kompilaciju počastili izvedbom pjesme “Epilog” koja završava Sarin aktualni album “Šuti i pjevaj” koju su snimili u podrumu zagrebačkog kluba Pločnik, a uskoro očekujemo i live zapis s koncerta koji su održali ove godine u KSET-u (pokoj mu duši) povodom deset godina Sarine karijere.
Nitko se ne bi trebao ljutiti ako najvećom atrakcijom ploče prozovem Lea Beslaća, ne samo zbog činjenice da je odsvirao više nego ijedna druga osoba na albumu, već i zato što se predstavio i s vlastitom autorskom skladbom koju potpisuje kao Povraccio Di Colteo, hibridno čudovište koje je u jednakoj mjeri Arsen Dedić kao i Mance, a neki za njegovu ovdje zastupljenu pjesmu “Dogodine u moru tišine” kažu da zvuči kao “Ibrica Jusić na heroinu”. Apstraktna i urnebesna pjesma snimljena je u Beslaćevom dnevnom boravku. on je navodno samo pjevao i dirigirao tročlanim sastavom koji čine gitarist Pavle Jovanović, Šimun Matišić na Rhodesu te flautistica Nikolina Šušak.
Završna strana albuma donosi dvojicu povratnika s izdanja “Zagreb Calling”. Ivan Ščapec je kao Eine otvorio prvu kompilaciju, a sada posljednju stranu novog izdanja započinje aktualnim singlom “Malolije” u izvedbi cijelog sastava grupe Seine koju u ovoj postavi čine bubnjar Mišo Petrović, zatim Vatroslav Živković, Ščapecov suradnik iz projekta Litl Itali, na elektronici, te vjerovali ili ne, Leo Beslać na klavjaturama. Denis Katanec je, pak, na zagrebačkoj kompilaciji nastupio sa svojom Klinikom, dočim se ovdje javlja u solo obliku izvodeći divnu verziju svog ranog underground hita “Jedra” snimljena u praznom i zatvorenom kazalištu Gavella.
Jedini bend koji još nismo spomenuli, a pojavljuje se na “Zvučnom zidu” je koprivnički power duo Šiza koju čine pjevač i basist Bruno Antolić i bubnjar Marko Kuhar, a koji su Peternelovom izdanju donirali tada sasvim novu pjesmu “Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda”, a koja će u međuvremenu postati najavnim singlom njihovog očekivanog drugog studijskog albuma. Vedran i ekipa Šizu su snimili u njihovoj prostoriji za probe, pa snimka ima dodatni šarm s dozom buke i znoja.
“Zvučni zid” nije puko prepisivanje pobjedničke formule koja je od Peternelove prve kompilacije stvorila nagrađivano izdanje, već njezino proširenje i nadogradnja. Koncepcijski sudar formi koje u gotovo jednakoj mjeri čine pop i rock, odnosno improvizacijska i načelno jazz glazba napravljen je prilično pitko i efektno. Ako je priča započela u Zagrebu, a proširila se na Hrvatsku, vjerujem da možemo očekivati i posljednje poglavlje trilogije koje će ovaj put uključiti i regionalnu glazbu. Ali to bi tek bio ambiciozan pothvat, čak i za Vedrana koji uporno dokazuje da je sve moguće ako čovjek ima dovoljno volje i pravilno namješteno uho.
Ocjena: 9/10
(Menart, 2023.)
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
