Osim dviju upečatljivih glavnih uloga Daisy Ridley i pogotovo Bena Mendelsohna, malo što je u novom trileru Neila Burgera temeljenom na popularnom romanu iznadprosječno i posebno pamtljivo.
Prošle godine dočekali smo mlaku adaptaciju jednog od najprodavanijih romana svih vremena “Where the Crawdad’s Sing” književnice Delije Owens iz 2018. godine koji je prodan u više od 18 milijuna primjeraka i zadržao se preko 150 tjedana na listi best sellera New York Timesa. U filmu Daisy Edgar-Jones glumi djevojku Kyu koja odrasta u močvarama Sjeverne Kalorine i postaje glavnom osumnjičenom u slučaju ubojstva lokalnog frajera.
Premda ni približno uzbudljiva kao predložak prema kojem je nastala, filmska verzija u režiji Olivije Newman postigla je značajan uspjeh na box officeu, pa nije trebalo čekati dugo da se na velika platna plasiraju slični proizvodi. Prvi od njih je “The Marsh King’s Daugter” redatelja Neila Burgera čiji vrhunac karijere zasad predstavlja romantična misterija “The Illusionist” iz 2006. godine s Edwardom Nortonom i Paulom Giamattijem u glavnim ulogama. “Kći kralja močvare”, naime, također je adaptacija tek godinu dana starijeg kriminalističkog romana jedne autorice, Karen Dionne, čija je radnja također smještena u močvarne predjele Sjedinjenih Država u kojima također odrasta jedna djevojka, Helena, a koju također tumači jedna glumica koja se zove Daisy – u ovom slučaju to je Daisy Ridley.
Helena kao djevojčica (Brooklynn Prince iz “The Florida Project”), kao što rekosmo, odrasta u močvari s nesretnom majkom (Caren Pistorius) i, čini se, brižnim ocem (Ben Mendelsohn) koji je zove svojom Sjenčicom (Little Shadow) i vodi je sa sobom u divlju prirodu gdje je podučava lovu, zakonima divljine i izvitoperenoj verziji indijanske predaje, pritom obilježavajući njen razvoj na njezinom tijelu u obliku neobičnih kućnih tetovaža. Ubrzo saznajemo da se u pozadini ove naoko idilične slike nalazi mračnija priča, pa majka bježi s Helenom od Jacoba koji završava u zatvoru zbog niza kriminalnih radnji o kojima nismo saznali mnogo, ali bile su dovoljne da mu zasluže nadimak Kralja močvare iz naslova filma.
Mnogo godina kasnije Helena ima vlastitu malu obitelj koju čine muž Stephen (neuvjerljivi Garrett Hedlund kojem odmaže i stereotipni lik koji mu je napisan) i njihova kći Marigold (Joey Carson), traume i tijelo puno tetovaža koje je na njih podsjećaju, ali i oca koji bježi iz zatvora i čini se da ima namjere oteti svoju kćer i unuku. Primorana je tako prizvati u sjećanje lekcije koje ju je Jacob naučio i suočiti se s njim u močvarama u kojima su proveli njezino djetinjstvo.
Premda počinje prilično obećavajuće, pogotovo u prvom dijelu kad je Helena još dijete, “The Marsh King’s Daughter” kako se bliži kraju sve više pretvara u tipični triler kakvi u najvećem broju slučajeva završavaju izravno na streaming platformama. Njegova najveća snaga leži u dvjema glavnim glumačkim izvedbama. Daisy Ridley koja se proslavila kao Ray, protagonistica nove trilogije Star Wars, sve više radi na tome da ne ostane zauvijek poistovjećena s ulogom po kojoj je ostala upamćena, a Ben Mendelsohn, koji je također ostvario zapamćeno pojavljivanje u franšizi Ratova zvijezda (u “Rogue One”, točnije), ne prestaje fascinirati u posljednjih desetak godina.
Mendelsohn se pojavljuje na filmu i televiziji još od sredine osamdesetih, ali ulogu karijere (za koju je nagrađen i Emmyjem) osvojio je u briljantnoj prvoj sezoni Netflixove serije “Bloodline” u kojoj je tumačio tajanstvenog Dannyja Rayburna, čovjeka čije je namjere nemoguće iščitati, ali je jasno da u sebi nosi jednu mračnu i opasnu crtu. Mnogo toga Ben je prenio i u lik Jacoba Holbrooka, zloglasnog Kralja močvare i opet je dokazao da je sposoban na osnovu svoje izvedbe od prosječnog, što bi se reklo televizijskog materijala, napraviti film vrijedan pozornosti. Sličnu stvar postigao je i u svojem drugom ovogodišnjem uratku, kriminalističkom trileru “To Catch a Killer” Damiána Szifrona (“Wild Tales”) koji je (s pravom) prošao prilično nezapaženo.
“The Marsh King’s Daughter” odlikuje solidna filmska fotografija, pogotovo u scenama divlje prirode američkog močvarnog podneblja, no izvan spomenutih glavnih uloga rijetko što je u njemu iznadprosječno i posebno pamtljivo. Premda Burger uspjeva stvoriti solidan osjećaj paranoje i napetosti u Heleninom iščekivanju neželjenog posjeta oca, scenarij ga odvlači u drugom smjeru prema obiteljskom suočavanju koje, kad se pokrene odjavna špica, djeluje poput određenog antiklimaksa priče koja je dosta obećavala u svojoj početnoj fazi. Moglo je to i izravno na Netflix.
Ocjena: 6/10
(Lionsgate/Roadside Attractions, 2023.)