Live album snimljen za vrijeme Dylanovog prvog posjeta Japanu svojevremeno je dočekan slabim kritikama, no sada je dobio unaprijeđenu verziju s koncertima zabilježenima u cijelosti.
Prije četrdeset i pet godina Bob Dylan se otisnuo na svoju drugu svjetsku turneju karijere, po prvi put nakon što je 1966. razljutio fanove folka, o čemu smo jučer pisali u tekstu posvećenom novom albumu Cat Power koja se odlučila pozabaviti upravo rekreiranjem setliste s tih koncerata. Na prvoj turneji Bob je odsvirao 45 koncerata, no već 1978. taj broj je skočio na pozamašnih 114, a popis zemalja u kojima je nastupao po prvi put je uključivao i daleki Japan gdje je u tokijskom Nippon Budokan Hall odsvirao niz koncerata od kojih su dva (održana 28. veljače i 1. ožujka) snimljena, a izbor od 22 pjesme s njih objavljen je prvo iste godine u Japanu, a zatim naredne godine i u ostatku svijeta pod nazivom ‘Bob Dylan at Budokan’.
Kad je taj izvorni album objavljen, dočekan je prilično lošim kritikama. Ni obožavateljima niti profesionalnim kritičarima nije se dopalo Dylanovo prtljanje s aranžmanima koji su neke pjesme doveli do ruba prepoznatljivosti, dok su druge okvirno pojednostavili premda su bile načičkane dodatnim instrumentarijem koji dotad nije bio svojstven Bobovim bendovima, pa tako sadrže i prominentne saksofonske dionice, violine, flaute i omanji zbor ženskih pratećih vokala.
Dio takve prakse će se prenijeti i na koncerte i u narednoj fazi budećeg nobelovca kad uđe u svoju zloglasnu “religijsku fazu” koja je također dočekana na nož, sve do trenutka kad je izbor s tih koncerata nije objavljen na kompilaciji “Trouble No More” iz niza The Bootleg Series, a kritičari su počeli pronalaziti dotad nepoznatu razinu kvalitete iz tog mračnog razdoblja Dylanove karijere s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća.
U određenoj mjeri može se dogoditi i slična ponovna evaluacija koncerata u Japanu koji su prošli tjedan objavljeni u cijelosti na četiri diska i ukupno 58 pjesma od kojih su, dakle, njih 36 zabilježene u prethodno neobjavljenim verzijama. Ono što nije valjalo na izvornom izdanju nije se u međuvremenu popravilo, pa tako nitko neće pomisliti da je reggae vezija “Don’t Think Twice, It’s Alright” neshvaćeno remek-djelo, niti da je dodavanje flaute zloglasnoj izvedbi “Mr. Tambourine Man” zapravo bila dobra ideja.
S druge strane, ono što je bilo dobro, ostalo je dobro, a tu svakako treba izdvojiti nadahnut aranžman “Oh, Sister” koja se prvotno pojavila na tad prethodnom Dylanovom albumu “Desire”, a posebno se ističe i izrazito lijepa “Is Your Love In Vain” koja će svoju studijsku verziju tek doživjeti na “Street-Legal” snimljenom s istim glazbenicima nakon japanskih koncerata. No, za kolekcionare je ovdje ipak najzanimljivije ono što dosad nisu imali priliku čuti na duploj ploči “At Budokan”.
Toj kategoriji značajno pripadaju pjesme koje su otvarale ove dvosatne koncerte od dva seta u Tokiju. Prva od njih je pomalo zbunjujuća instrumentalna izvedba klasika “A Hard Rain’s A-Gonna Fall” nakon koje su slijedile gotovo nepoznate blues pjesme iz Bobovog repertoara. Na prvom koncertu to je autorski raritet “Repossession Blues”, a na drugom je poput zeca iz šešira izvučena obrada pjesme “Love Her With A Feeling” koju je prvi krajem tridesetih godina snimio Chicago blues majstor Hudson Whittaker poznatiji kao Tampa Red.
Ništa manje privlačna fanovima neće biti ni country balada “I Threw It All Away”, kao što je zanimljivo vidjeti da je s izvornog izdanja bila izbačena nekolicina pjesama iz razdoblja albuma “Another Side of Bob Dylan” iz 1964. godine. Teško je razumjeti zašto je mjesto pod suncem tada našla baš “All I Really Wanna Do”, kad su neke od superiornijih verzija doživjele “To Ramona”, “I Don’t Believe You (She Acts Like We Never Have Met)” ili pak “Tomorrow Is A Long Time”. Isto, u još većoj mjeri, vrijedi i za odličnu usporenu “The Man in Me” koja je dobila sličan minimalizirani tretman kao i “I Want You”.
“The Complete Budokan” potvrđuje ono što smo znali otprije, a to je da se svjetska turneja 1978. nije mogla kvalitetom mjeriti s nekima koje su joj prethodile, prvenstveno The Rolling Thunder Revue iz 1975. ili pak onima na kojima je Boba pratio The Band (1974. na kojoj je snimljen koncertni album “Before the Flood” ili već spomenuta zloglasna turneja iz 1966. godine). No, unatoč tome ova kolekcija donosi četiri i pol sata glazbe koju će obožavatelji, znalci i kolekcionari sigurno rado prigrliti kao unaprijeđenu verziju manje ključnog live albuma iz Dylanovog opusa.
(Columbia Records / Sony Music Entertainment, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
