Novosadski pankeri su održali svoj prvi zagrebački koncert u karijeri započetoj još 1986./1987. godine.
Sudionike već odavno i sasvim opravdano legendarne srpske rock scene devedesetih moguće je podijeliti i po pozicijama koje su, prestankom balkanskih ratova i dolaskom novog milenija, zauzeli na hrvatskoj sceni, odnosno ovdašnjim pozornicama. Tako postoje bendovi poput Atheist Rapa ili ugašenih Darkwood Dub koji su u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima svirali ili još uvijek sviraju skoro stalno, do te mjere da ih se može zvati domaćima, dok neke druge, kao što su recimo Block Out, Bjesovi i Deca loših muzičara, nikad nismo imali prilike ovjeriti uživo.
Jedan od takvih je i novosadski Ritam nereda koji je u subotu u Tvornici kulture održao svoj prvi zagrebački koncert u karijeri započetoj još 1986./1987., što se donekle da objasniti optužbama za koketiranje s ekstremnim ideologijama koje su ih pratile još od druge polovice devedesetih premda su iste u svojim medijskim i javnim istupima sa zgražanjem odbacivali. Kako bilo da bilo, Boban Petronić i ekipa u subotu su se konačno susreli sa zagrebačkom publikom koje je stiglo toliko da klub u Šubićevoj ugodno popuni, ali ne i više od toga, zbog čega je pomalo i šteta što mjesto radnje nije bio neki manji prostor u kojem bi gužva bila veća, a atmosfera nesumnjivo luđa i nabrijanija.
Profil okupljenih bio je otprilike identičan onom koji se može sresti na većini punk gigova, posebno oi! predznaka, s prosječnom dobi posjetitelja od 35 plus godina. Samim time, ne treba čuditi ni što je šutka izgledala prilično blago i bezopasno, pogotovo kada je usporedimo s kaosom koji prati njihove svirke u Srbiji (barem ako je vjerovati YouTubeu, i meni je bio prvi put da ih slušam uživo). Navedeno, međutim, ne treba shvatiti kao prigovore samom nastupu koji je stvarno bio jako dobar, dovoljno da ga uvrstimo u kategoriju zvanu “vrijedilo je čekati”.
Moram priznati da se ne ubrajam u pretjerane ljubitelje oi! ogranka velike troakordne rock revolucije, prvenstveno zato što mi čak i kod engleskih institucija tog žanra većina stvari u relativno kratkom roku počne zvučati previše slično, da ne kažem isto. Ritam nereda to je dosta uspješno izbjegao većim i kroz godine rastućim hard & heavy i metal utjecajima, najočitijim u riffovima i solo dionicama Saše Friša, zbog kojih njihove pjesme srodnike imaju čak i u opusima titana poput Motörheada i Pantere.
Vokalni i tekstualni dio priče zato ih trajno zadržava u nemirnim vodama punka, bilo da su u pitanju zborno otpjevani refreni ili stihovi koji pokušavaju probuditi i otvoriti oči, obračunati se s elitama i vođama te u svijetu kojim vladaju konformizam i nepravda “uvek biti ko pre”. Na setlisti su se našle skladbe iz svih faza, počevši od najranijih s kultnih demo izdanja iz početka devedesetih pa do aktualnog albuma „Novo doba“, pri čemu su, ako se mene pita, najmoćnije zazvučale „Elita“, „Put beznađa“ i „Ne“ koju smatram i njihovim ponajboljim trenutkom, posebno u remake verziji objavljenoj na kompilaciji „30 godina“.
Sve u svemu, led je probijen ili bolje rečeno razbijen na komade pa se iskreno nadam da će Zagreb u budućnosti postati stalna destinacija na turnejama Ritma nereda. Predugo se čekalo na to.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
