Simovićeva glazba, gledano s vremenskim odmakom zvuči kao prostor slobode. Ona je potpuni kontrapunkt svim onim ideološko-društvenim projekcijama vremena koje je kasnije obilježeno kao vrijeme političkog (i svakog drugog) jednoumlja. Vjerovali ili ne u te apstrahirane projekcije, nepobitan je zaključak da je Simovića u njegovom radu ograničavala jedino njegova vlastita mašta, kao i tadašnji tehnološki dosezi.
Prvo su od glazbe iz filma „Gosti iz galaksije“ redatelja Dušana Vukotića 2017. složili soundtrack album i time napravili snažan podsjetnik na izuzetni talent Tomislava Simovića, toliki da je priča dobila i nevjerojatni nastavak, odnosno čak 11 umjetnika iz 9 zemalja učestvovalo je u radu na dvostrukom albumu „Visitors From The Galaxy Revisited (Original Motion Picture Soundtrack by Tomislav Simović Remixed)“.
Dotad takav diskografski i kulturni pothvat na ovim prostorima nije rađen, a ako se pogleda svjetska praksa, takav tretman dobivali su samo najveći kao što su Ennio Morricone, Steve Reich, Peter Thomas Orchestra i slična legendarna autorska imena.
Iza spomenutog pothvata stoje dvojica diskografskih entuzijasta Leri Ahel i Željko Luketić i njihov label Fox And His Friends, koji bi se prigodno mogao nazvati „boutique labelom“, obzirom da sve čega se dohvate iz glazbene prošlosti Jugoslavije dobije ne samo novu glazbenu vrijednost, već se često radi o djelima i autorima, poput Simovića i Nenada Vilovića koja dobiju svojevrsni premijerni tretman umjetničkog djela. U tom smislu Ahel i Luketić nisu samo diskografi, već glazbeni kustosi kojima je teško naći usporedne primjere ili parnjake u bližoj i daljnjoj okolici u takvom strasnom otpuhivanju desetljetne prašine s glazbenih antikviteta koji nakon njihovog minucioznog kuriranja oživljavaju kao značajni kulturni artefakti.
Njihov rad također ne treba brkati s diskografskom praksom objavljivanja popularnih i bitnih reizdanja, što je praksa već godinama u ostalim kućama. Ako je riječ o starim albumima, poput „Prizme“ Nenada Vilovića, onda je stvar o djelima koja nikad nisu bila dosad objavljena, no najčešća praksa Ahela i Luketića je kreiranje novih albuma od vremešnih djela koja u startu nisu bila ni promišljana kao album.
I tu se vraćamo na „Goste iz galaksije“ i Simovića – soundtrack album koji nikad nije bio ni planiran da se dogodi u tom obliku sve dok to nije palo na pamet dvojcu iz Fox And His Friends četrdeset godina kasnije. Taj isti pothvat kod Ahela i Luketića bio je očigledno samo inicijalni potez koji je otvorio vrata prema opusu, u kulturnoj javnosti prilično zaboravljenog, Tomislava Simovića i prouzrokovao dane i mjesece kopanja i kuriranja kroz njegov opus.
A materijala ima na pretek, jer onog trenutka kad je ustanovljena Zagrebačka škola animiranog filma, Simović se ukazao kao nedjeljivi faktor njenog zvučnog spektra u koji su ušla i gotovo sva najznačajnija poglavlja, počevši od Oskarom nagrađenog „Surogata“ Dušana Vukotića iz 1961. pa do „Profesora Baltazara“.
Fox and His Friends je ove godine u potpunosti posvećen Tomislavu Simoviću s dva izdanja. Jedno od njih je glazbeni temat posvećen zvučnoj slici najpoznatijeg animiranog profesora, a drugi, koji je obimniji, a za Luketića i Ahela zasigurno teži i izazovniji, je album naziva: „The Zagreb School Of Animated Film (Original Soundtracks 1961-1982) – Tomislav Simović“, koji, kako i naslov upućuje, pokriva dva desetljeća Simovićeva rada po prvi put objedinjena na kompilaciji.
Djelo sadrži čak 18 skladbi koji pokrivaju najšire moguće žanrove, krene li se od orkestralnih djela, folklornih i etno motiva, avangardnih jazz rezova, razuzdanih geg brojeva, pa do pionirskih elektroničkih eksperimenata i psihodeličnih otisaka. Kuratori kompilacije u tom moru glazbenih informacija su se djelomično držali kronologije, u smislu da su se trudili tematski grupirati skladbe iz određenih perioda kako bi svaka od četiri strane vinilnih ploča pričala svoje poglavlje. Da su se slijepo držali kronologije, zasigurno bi se izgubio značajan dinamički dio u slušateljskom iskustvu. Sve glazbene teme na ovom albumu objavljene su po prvi put i do danas su se smatrale izgubljenima. A riječ je o naslovima, tj. biserima; poput „Surogata“ Dušana Vukotića, „Dnevnika“ Nedeljka Dragića i „Posjeta iz svemira“ Zlatka Grgića između ostalih, a da se ne govori o vrhunskim glazbenicima koji su bili angažirani poput Igora Savina, Zlatka Tanodija, Silvija Glojnarića, Marijana Domića, Rajka Milosavljevića i drugih.
Simovićeva glazba, gledano s vremenskim odmakom zvuči kao prostor slobode. Ona je potpuni kontrapunkt svim onim ideološko-društvenim projekcijama vremena koje je kasnije obilježeno kao vrijeme političkog (i svakog drugog) jednoumlja. Vjerovali ili ne u te apstrahirane projekcije, nepobitan je zaključak da je Simovića u njegovom radu ograničavala jedino njegova vlastita mašta, kao i tadašnji tehnološki dosezi. No njegova mašta bila je jedna od najbujnih glazbenih mašti ovih prostora, a s odmakom se može reći da je živio u sretno vrijeme za zvučni segment produkcije animiranog filma, točno ono vrijeme koje se pokazalo zlatnim za kvalitetno audio snimanje jazza i klasične glazbe i taman na pragu komercijalnog proboja elektroničke glazbe koja je sa sobom kasnije donijela neminovno rezanje budžeta u audio sektoru animiranog filma, te još neminovnije osiromašivanje zvučne slike za puno toga izvan Disneyeve A-produkcije.
I za kraj, autor ovih redaka namjerno je tempirao objavu recenzije na dan kad je u zagrebačkoj Kinoteci (s početkom u 18:00) najavljena promocija oba albuma Simovićeve glazbe, koja se već sada mogu smatrati kapitalnim diskografskim ostvarenjima. Osim preporuke da odete i ugrabite svoje primjerke vinila „Profesora Baltazara“ i „Zagrebačke škole animiranog filma“, kao dodatna „udica“ za kvalitetni izlazak tu je i podatak da će publici biti prikazana i selekcija rijetko viđenih naslova iz arhive Zagreb filma i Hrvatske kinoteke: „Plemeniti soj“ i „Opera Cordis“ Dušana Vukotića, „San“ Rudolfa Borošaka, „Utopia“ Borisa Kolara, „Homo Augens“ Ante Zaninovića, „Kugina kuća“ Zlatka Pavlinića, te između ostalih, „Medvjeđa romansa“ Tonyja Claara, jedinog Fulbrightovog stipendista Zagrebačke škole animacije čiji film u posljednjih 40 godina nije prikazivan.
Ocjena: 10/10
(Fox and His Friends, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
