Zahvaljujući kući Fox & His Friends nastavlja se diskografsko oživljavanje genijalnog opusa Tomislava Simovića – jednog od onih rijetkih plodnih, nadahnutih i talentiranih autora čija nas je glazba oblikovala od najranijih dana na neizravan način.
Danas, s vremenskim odmakom može se zaključiti da je Tomislav Simović djelovao u zlatnom periodu Zagrebačke škole animiranog filmu kada je stvoren nemali broj animiranih zimzelenih klasika za djecu, dok je kruna svega, čak i zaštitni znak, serijal „Profesor Baltazar“, sniman od 1967. do 1978. godine, koji je odavno probio granice tadašnje države u pogledu popularnosti jer je bio otkupljen u 30 zemalja – od Nizozemske do Irana, da bi najveću inozemnu popularnost stekao u Skandinaviji.
O edukativnim stranama tog crtanog serijala koji se i u svoje vrijeme izdvajao kao jedan od rijetkih koji nije pribjegavao nasilnim gegovima, napisano je dosta, ali sad je konačno došlo vrijeme da se napiše nešto i o glazbi koju potpisuje, složit ćemo se, jedan od najvećih hitmejkera koje su ovi prostori dali.
Da, hitmejkera, jer dovoljno je da kažete: „Balt“ i zasigurno ćete imati više problema nasumičnim izborom na cesti naći nekog tko neće znati melodiju i ostatak teksta. Dakako, kad se već spominje tekst i hitmejkerstvo, Simović je imao nevjerojatno istančani sluh i njuh po pitanju obraćanja najmlađima, posljedično i odraslima. Samo jedna jedina riječ. Baltazar. A jedina ‘alternacija’ je slogovna igra iste te jedne jedine riječi. Tko ne ni mogao zapamtiti tako nešto kad se sve stopi s melodijom?
Netko će pomisliti da je to jednostavno, ali trebalo se toga prvo dosjetiti, a potom i donijeti odluku da se u naslovnoj temi ne ulazi u objašnjenja kroz eventualnu dodatnu liriku o kome i čemu je riječ, time i kompliciranje u razumijevanju kod onih najmlađih. Nadalje, čega su urednici ovog izdanja Željko Luketić i Leri Ahel bili itekako svjesni u odabiru materijala za ovaj album, jest Simovićeva ‘taktika’ po uzoru na Henryja Mancinija koji je skladao za „Pink Panthera“, a to je stalna igra tj. varijacije s osnovnom melodijom kojom je dočaravao radnju, tj. široki raspon emocija; znatiželju, ushićenje, veselje, tugu, razmišljanje, sjetu, ali i ambijent pa čak i doba dana. Urednici su je provlačili kroz cijelo ovo izdanje, ali opet s mjerom kako bi do izražaja došli i neki drugi glazbeni geg-momenti iz opusa.
Priznajem da je i meni osobno Simovićeva uloga u „Profesoru Baltazaru“ često bila nezamjetna, što dakako govori u prilog tome kolika je njena velika uloga u zvučnom oživljavanju nečeg nacrtanog i animiranog. No upravo s ovim albumom na kojem nedostaje vizualna dimenzija, bivam svjestan njegove grandiozne uloge i sve više sam uvjeren da je upravo on udahnuo dušu i smisao cjelokupnom serijalu. Crteži u „Baltazaru“ koliko god su maštoviti s jedne strane, toliko su i jednostavni i ne mogu baš dočarati sitne nijanse u raspoloženjima karaktera. Nasuprot tome, Simović je na raspolaganju imao orkestar koji je upravo zbog svoje izvedbene i produkcijske moći bio u stanju raditi upravo na spomenutim nijansama i njihovim razradama.
Cijeli soundtrack (ako ga tako mogu nazvati), otkriva znanjem izuzetno potkovanog skladatelja koji je u sebi zadržao djetinju radoznalost da isproba sve moguće domete orkestra u bravuroznim onomatopejskim kombinacijama i to bez ikakvih stilskih ograničavanja u smislu je li to klasika, jazz, plesna šlageristika ili alternativno igranje obrascima u kojima je i ljudski glas prisutan kao instrument. I sve to, kako bi se reklo, bez praznog hoda. Njegova glazba stalno komunicira, propitkuje i zadirkuje, dok se s kontrastima igra žustro kao kad vas spopadnu misli u glavi za koju ne znate kojoj se prikloniti dok vam u silnoj kombinatorici poput bujice naviru nove. A sve to izvodi izuzetno dobro uvježbani orkestar.
Odavno je uznapredovala tehnologija donijela jeftinija rješenja u formatu animiranih filmova za djecu, ali duhovno siromaštvo tih rješenja u apsolutno svakom pogledu postaje je se svjestan preslušavanjem ovakvog albuma, također namjenske glazbe. Frapantnu tugu izaziva pomisao da se više nikad, ne samo na ovim prostorima, već i u svijetu, neće naći za shodno i isplativo upogoniti cijeli orkestar za pet minuta dječjeg veselja i pažnje. O toj moći imaginacije u kombinaciji s velikom produkcijom danas možemo samo sanjati, iako svaka realnost često voli nadmeno pljunuti u lice ‘primitivnoj’ prošlosti.
U tom smislu je ovaj soundrack koji je dugo vremena bio restauriran s originalnih magnetofonskih vrpci nešto poput parkiranog svemirskog broda iz prošlost,i dok smo gordo uvjereni da je sastavljanje getribe vrhunac tehnološkog dometa, ili poput buljenja u Keopsovu piramidu iz neke straćare.
Nije „Profesor Baltazar“ u našem sjećanju ostao toliko drag da smo ga nastavili nutkati i svojoj djeci iz nekog nostalgičnog razloga i krivih primisli da u dječjoj dobi nemamo razvijene kriterije, već iz razloga što je to sveukupno gledano bio izuzetan umjetnički proizvod za djecu koji je plijenio maštovitošću, inteligencijom, koherentnošću, poučnošću i nadasve edukativnim momentom, jer su iza njega stajali marljivi timovi vođeni nadasve nadahnutim pojedincima.
Jedan od tih pojedinaca bio je i Tomislav Simović koji svemu udahnuo dimenziju zvučnog doživljaja, jer kad slušate ovaj album ne možete se oteti dojmu da istovremeno gledate animirani film koji se njemu u tim trenucima emitirao u glavi, a svaki novi audio moment će vas oduševljavati više nego što mislite.
Uz sve, uistinu mislim da nema onog Luketića i Ahela koji stalno s fanatičnim žarom otpuhuju polustoljetnu prašinu s plehnatih kutija zaboravljenih snimki na kojima piše „Tomislav Simović“ uvid u našu glazbenu povijest bio bi nepobitno lišen ere u kojoj je njegova genijalnost bila u punom cvatu. A da smo recimo kao društvo svjesni kulture kao tamo neki Skandinavci, pravo pitanje bi trebalo biti: Zašto Zagreb ili Rijeka još uvijek nemaju ulicu Tomislava Simovića?
Ocjena: 10/10
(Fox & His Friends, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
