Kompilacija na koju se čekalo šesnaest godina donosi presjek drugog dijela karijere Marka Olivera Everetta i njegovog uvijek mijenjajućeg kantautorskog projekta pod nazivom Eels.
Petnaest godina i jedanaest mjeseci moralo je proći da kompilacija “Meet the Eels: Essential Eels, Vol. 1 (1996–2006)” koja je donijela izvrstan presjek prvog destljeća rada prolifičnog kantautora Marka Olivera Everetta koji se često skriva iza samostojećega samoglasnika E i njegovog uvijek mijenjajućeg benda čiji je jedina konstanta upravo on sam, a koji svijet od sredine devedesetih znade pod imenom Eels.
Nazvana “Eeels So Good: Essential Eels Vol. 2 (2007-2020)”, kolekcija novije faze Everettova stvaralaštva donosi uglavnom po dvije pjesme sa svakoga albuma od “Hombre Lobo” (2007.) do “Earth to Dora” (2020.) , kao i šačicu viškova kakvi su u slučaju prethodne kompilacije bili okupljeni na njezinom disku parnjaku po imenu ” Useless Trinkets: B-Sides, Soundtracks, Rarities and Unreleased 1996–2006.”
Materijal s albuma je poredan kronološki, pa tako kolekciju otvara težak odabir samo dvije pjesme s fantastičnog “Hombre Lobo”. E se odlučio za singlove, zavijajući i nešto mračniji “Fresh Blood” te divnu žalopojku o neuzvraćenoj ljubavi “That Look You Give That Guy”, dok je s narednog izdanja “End Times” izbor pao na još dva nježnija broja “A Line in the Dirt” i “Little Bird”. Ova dva albuma ujedno predstavljaju dvije trećine konceptualne trilogije od kojih je svako poglavlje posvećeno po jednom osjećaju iz trolista žudnje, gubitka i iskupljenja, a zatvara je ploča “Tomorrow Morning” objavljena pola godine nakon “End Times”. S nje su na kompilaciju uvrštene “Spectacular Girl” i “I Like The Way This Is Going”.
Još jedan album s kojeg je zasigurno bilo teško napraviti izbor jest i divni i veličanstveni “Wonderful, Glorious” s kojeg su odabrane nabrijani singl “Peach Blossom” i završna naslovna pjesma s izraženim netipičnim funky ritmom. S “The Cautionary Tales of Mark Oliver Everett” je očekivano izdvojen jedan od najboljih singlova karijere Eelsa, pjesma “Mistakes of My Youth”, a društvo joj pravi i “Where I’m From”, jedna iz egzistencijalističke trojke (uz “Where I’m At” i “Where I’m Going”) koja uokviruju ovaj album iz 2014. godine.
Album “The Deconstruction” iz 2018. neočekivano je zastupljen s čak tri pjesme, pa su tako uz izvrsni naslovni singl priložene još i “Today Is the Day ” i “You Are the Shining Light”, dok je posljednje poglavje koje je dospjelo na kompilaciju, “Earth to Dora” uz pjesmu koja je dala ime ploči kao predstavnika iznjedrilo i “Are We Alright Again”. Posljednji album “Extreme Witchcraft” iz 2022. nije dospio na album i vjerojatno čeka kompilaciju “Essential Eels Vol. 3”.
Završni dio kolekcije koji bismo mogli nazvati “Useless Trinkets Vol. 2” donosi pokoji singl i nešto namjenske glazbe. Budući da bendovi danas slabo zarađuju od streaminga, svakako im dobro dođe kad ih se angažira da sa svojom glazbom sudjeluju u filmovima, a Eels su nakon prve kopilacije uletjeli prilično čvrsto na taj teren, što dokazuju pjesme poput “Royal Pain” korištene u megapopularnom animiranom filmu “Shrek the Third” (2007.) ili “Man Up” koja je priložena za komediju “Yes Man” s Jimom Carryjem godinu dana kasnije. Kao svježji primjer Eelsa na filmu tu je i “Man I Keep Trying” iz sad već preklanjskog trilera “Prisoner’s Daughter”.
“Jazz Hands. Part I” je sasvim suvišni instrumentalni eksperiment umjesto kojeg je mogla biti uvrštena bilo koja pjesma s najboljih albuma kao što su “Hombre Lobo” i “Wonderful, Glorious”, a posljednja na meniju je početkom prosinca objavljena “Christmas, Why You Gotta Do Me Like This”. U pitanju je još jedan za Eelse tipičan antibožićni singl utopljen u Everettovu standardnu sjetu i potpuno u skladu s njegovim prethodnim pokušajem pisanja blagdanske pjesme koja je nosila naslov “Christmas Is Going to the Dogs” a našla se na soundtracku još jednog filma s Jimom Carreyjem u glavnoj ulozi, “How the Grinch Stole Christmas” iz 2000. godine.
Kao kolekcija najboljeg iz drugog dijela karijere, “Eels So Good” dokazuje da je Mark Oliver Everett autor koji nema roka trajanja, a ako su mu rezultati između 2007. i 2020. čak i bili ukupno za nijansu slabiji nego oni u prvih deset godina, jasno je da je u tom razdoblju iznjedrio dovoljno klasika da ispuni nešto više od sat vremena ovakvog “highlights reela” koji dostojanstveno nosi naslov nasljednika sad već klasične kompilacije “Meet the Eels”.
Ocjena: 8/10
(E Works / [PIAS], 2023.)