Kozmodrum je u petak zatvorio niz novog koncertnog programa u centru Zagreba. Slijedi mala pauza do druge runde, tj. lipanjskog triptiha ‘Žarišta’.
Bend predvođen Jankom Novoselićem, jednim od naših najboljih bubnjara, sinoć je nastupio u sklopu trećeg izdanja programa „Žarište” posvećenom modernoj autorskoj glazbi domaće scene u Klubu Kazališta Komedija – Kontesa.
Nakon premijernog otvaranja prije dva tjedna sa sastavom Doringo, potom s prošlotjednim koncertom grupe Pseća plaža, „Žarište“ je svibanjski niz zaokružio koncertom grupe Kozmodrum, ujedno i najetabliranijom na domaćoj sceni od spomenutih.
Bila je to prilika da Kozmodrum prođu kroz svoju diskografiju, od posljednjeg eponimnog albuma „Kozmodrum“, objavljenog za britanski label Rika muzika, pa do dva prethodnika „Gravity“ i „Na tragu satelita“.
Koncert je započeo tihim uvodnim bubnjarskim solom Janka Novoselića da bi potom Kozmodrum laganim korakom krenuo uvoditi publiku u magiju svoje precizne i savršeno odmjerene svirke. Novoselićev kvintet u kojem su od početka Elvis Penava, Ivan Kapec, Goran Delač i Hrvoje Galler nije toliko fokusiran na stilsko eksperimentiranje, koliko na to da svaka ugrađena stilska komponenta bude fluidno uklopljena u sam izričaj. Možda i nije krivi dojam reći da Kozmodrum igra na to da ugodi publici koja nužno nema previše dodirnih točaka s jazzom, no način kako to radi tu igra presudnu ulogu obzirom na kvalitetu izvedbi i igranjem s rasponom dinamike.
Kozmodrum je bend savršene ugode, a tu misao mi je još bolje iscrtao jedan detalj te večeri. Naime na koncert je došao i Jankov otac Jurij odnosno Kuzma, jedan od glazbenika koji je doslovce obilježio glazbenu povijest ovdašnjih prostora (Film, Dee Dee Mellow, Disciplina kičme i Psihomodo pop). Došao je do šanka, naručio vino u kanti punoj leda i otišao do jednog od separea, što je svakako pametan potez za zavaliti se u stolac i bez ometanje i dodatnog šetkanja do šanka prekidati gušt slušanja.
A cijela stvar je išla kako običava ići na koncertima Kozmodruma sa sporovoznim klimaksom u kojem su i ostali instrumentalisti pored Novoselića dolijevali ulje na vatru, a to je u prvom redu gitaristički tandem Penava-Kapec koji se odlično nadopunjavao i razmjenjiva sola onako kako stolnotenisači razmjenjuju ping-pong loptice, a Penava je u drugoj polovici zakuhao solo kao da je kojim slučajem u njega ušao Carlos Santana – trajlo je i trajalo i sve više se usijavalo, što na kraju nije prošlo bez burnog odobravanja publike.
Negdje od tog trenutka je tempo počeo sve više ubrzavati i ići u smjeru party ozračja kako se bližio konac predviđenog jednoipolsatnog koncerta. Možda je najbolje zaključiti da se „Žarište“ zažarilo ovog puta.