Kozmodrum je u petak zatvorio niz novog koncertnog programa u centru Zagreba. Slijedi mala pauza do druge runde, tj. lipanjskog triptiha ‘Žarišta’.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2024/05/GRI4891-800x533.jpg)
Bend predvođen Jankom Novoselićem, jednim od naših najboljih bubnjara, sinoć je nastupio u sklopu trećeg izdanja programa „Žarište” posvećenom modernoj autorskoj glazbi domaće scene u Klubu Kazališta Komedija – Kontesa.
Nakon premijernog otvaranja prije dva tjedna sa sastavom Doringo, potom s prošlotjednim koncertom grupe Pseća plaža, „Žarište“ je svibanjski niz zaokružio koncertom grupe Kozmodrum, ujedno i najetabliranijom na domaćoj sceni od spomenutih.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2024/05/GRI4878-800x533.jpg)
Bila je to prilika da Kozmodrum prođu kroz svoju diskografiju, od posljednjeg eponimnog albuma „Kozmodrum“, objavljenog za britanski label Rika muzika, pa do dva prethodnika „Gravity“ i „Na tragu satelita“.
Koncert je započeo tihim uvodnim bubnjarskim solom Janka Novoselića da bi potom Kozmodrum laganim korakom krenuo uvoditi publiku u magiju svoje precizne i savršeno odmjerene svirke. Novoselićev kvintet u kojem su od početka Elvis Penava, Ivan Kapec, Goran Delač i Hrvoje Galler nije toliko fokusiran na stilsko eksperimentiranje, koliko na to da svaka ugrađena stilska komponenta bude fluidno uklopljena u sam izričaj. Možda i nije krivi dojam reći da Kozmodrum igra na to da ugodi publici koja nužno nema previše dodirnih točaka s jazzom, no način kako to radi tu igra presudnu ulogu obzirom na kvalitetu izvedbi i igranjem s rasponom dinamike.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2024/05/GRI4953-800x533.jpg)
Kozmodrum je bend savršene ugode, a tu misao mi je još bolje iscrtao jedan detalj te večeri. Naime na koncert je došao i Jankov otac Jurij odnosno Kuzma, jedan od glazbenika koji je doslovce obilježio glazbenu povijest ovdašnjih prostora (Film, Dee Dee Mellow, Disciplina kičme i Psihomodo pop). Došao je do šanka, naručio vino u kanti punoj leda i otišao do jednog od separea, što je svakako pametan potez za zavaliti se u stolac i bez ometanje i dodatnog šetkanja do šanka prekidati gušt slušanja.
A cijela stvar je išla kako običava ići na koncertima Kozmodruma sa sporovoznim klimaksom u kojem su i ostali instrumentalisti pored Novoselića dolijevali ulje na vatru, a to je u prvom redu gitaristički tandem Penava-Kapec koji se odlično nadopunjavao i razmjenjiva sola onako kako stolnotenisači razmjenjuju ping-pong loptice, a Penava je u drugoj polovici zakuhao solo kao da je kojim slučajem u njega ušao Carlos Santana – trajlo je i trajalo i sve više se usijavalo, što na kraju nije prošlo bez burnog odobravanja publike.
Negdje od tog trenutka je tempo počeo sve više ubrzavati i ići u smjeru party ozračja kako se bližio konac predviđenog jednoipolsatnog koncerta. Možda je najbolje zaključiti da se „Žarište“ zažarilo ovog puta.