Istarski glazbenici zaokrenuli su kormilo u svojoj dugogodišnjoj karijeri i odlučili novi album naziva ‘Kanibalkanska’ objaviti u vlastitoj režiji, o čemu smo porazgovarali s alfom i omegom grupe Edijem Maružinom.
Tri godine od izlaska albuma „Chupacabra“ i nekoliko desetljeća od kada djeluju, istarski Gustafi odlučili su izaći iz hrvatskih diskografskih voda i cijelu operaciju uzeti u svoje ruke. Pored skorašnjeg objavljivanja albuma „Kanibalkanska“ povod za intervju bio je i već tradicionalni nastup Edija Maružina & društva u Tvornici za Martinje 10. studenog gdje smo i vodili ovaj razgovor.
Edi možeš li objasniti sistem predstavljanja i objavljivanja albuma „Kanibalkanska“?
Edi Maružin: Album „Kanibalkanska“ ćemo prvo predstavljati kroz virtualne singlice, dakle svakih deset dana će se pojaviti nova singlica s po dvije pjesme i negdje do Nove godine bi tako trebalo biti predstavljeno sve i u tom trenutku bi se pojavio i album u fizičkom obliku.
„Chupacabra“ je donio razliku u odnosu na prethodne albume, u kojem smjeru ide „Kanibalkanska“?
Edi Maružin: Meni je to malo teško reći, obzirom da sam ja insider. U jednom trenutku mi se čini da radimo nešto posve novo, a već u sljedećem da radimo stalno jedno te isto. Teško je pobjeći od samog sebe, a s druge strane ja ne mogu živjeti u toj močvari da stalno mlatim po jedno te istom. Svaki naš album se razlikovao donekle od prethodnog, tako da je to slučaj i s ovim. Ima nekih novina, negdje ostajemo na tragu „Chupacabre“, Uglavnom nije više, uvjetno rečeno tex-mex album kao što se očekivalo od Gustafa. Mislim, ima poskočica, veseo je. Mi uvijek radimo vesele albume, ali nije tako, možda je ružno reći, banalan. Na ovom albumu čak imamo pjesme s nepromjenjivim ritmom i jednim akordom i opet smatramo da to nije banalno i da funkcionira besprijekorno.
Kao John Lee Hooker i on je volio jedan akord…
Edi Maružin: Ha, ha, apsolutno… Tako da me zanima reakcija ljudi i kako će prihvatiti album, obzirom da „Chupacabra“ nije bila toliko masovno prihvaćena, ali analizirajući situaciju, vrlo je lako doći do zaključka zašto je tako bilo. Na jedan način smo zahvaljujući „Chupacabri“ izgubili dio publike. Ona publika koja je tražila samo „Brkicu“,“Kurijere“ i „Katarine“ je ostala razočarana s „Chupacabrom“, a neka nova publika koja je od prije znala što su Gustafi je zaključila kako novi album nije to što žele, tako da smo u jednom trenutku ostali u raskoraku jer nakon što je otpao dio stare publike, nova pristiže polagano.
Tek nakon tri godine osjećamo rezultat i da su ljudi shvatili pomak koji smo napravili s „Chupacabrom“. Ovaj album je nastavak „Chupacabre“. On će biti pravi pokazatelj jesmo li stvarno uspjeli pridobiti one kojima se sviđa „Chupacabrom“. No ne želim davati nikakve prognoze. Vrijeme će pokazati koliko će se album slušati.
Zašto ste se odlučili na ovaj sistem prvo predstavljanje svih pjesama, a tek onda puštanje u prodaju albuma u obliku CD-a? Ne smatrate da vam je to možda kontraproduktivno u ova vremena inače slabe prodaje nosača zvuka?
Edi Maružin: Smatram se barem djelomično inteligentnim dečkom i mislim da znam što radim. Od ploča, tj. CD-a ionako nema zarade. To se prodaje u minornim tiražama. Mi smo zato i izašli iz diskografskih kuća. Bili smo dugo vremena u Dancing Bearu, a potom i u Menartu. „Kanibalkanska“ izlazi za moju diskografsku kuću, ne zato jer mene jako zanima izdavaštvo, nego jednostavno zato jer nemam razloga surađivati s diskografskim kućama kad je diskografija kao industrija mrtva. Ona ne prodaje ništa. I čim oni ne mogu na tebi zaraditi, ne možeš ni tražiti od njih da ulažu u tebe. Zato je najbolje da mi prezentiramo našu glazbu, jer ionako živimo od svirki. Pa to se već odavno radi. Nismo mi izmislili toplu vodu. Muzičari tuta forza daju na download CD-e, jer ponavljam, zarada je minorna, a opet bez CD-a ne možeš. Zato smo i otišli jer ništa što je samo prije pet godina vrijedilo u tom show businessu ne vrijedi danas. Sve je pošemereno. Nove tehnologije, novi mediji, krizna vremena, jednostavno se moraš prilagoditi svemu. Zato smo se odlučili na taj riskantan potez. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
