Previte/Scardino/Deodati ‘Plutino’ – rekvijem za Zuovce

Nakon ovog albuma talijanski će muzičari sigurno lakše na zelenu granu, jer što je dobro kritici nije dobro i muzičarima…

Plutino 'Plutino'

Kamen temeljac njujorške Downtown scene postavila je Yoko Ono, a duhovne je horizonte ta skupina kreativaca primala od Johna Cagea, otrpjevši čak i pojavu skladatelja Glenna Brance. Taj je i Cagea znao toliko isprovocirati da je ovaj pokazao svoju sudačku ćud, a scena se iz toga uspješno skrpala da nađe način odupiranja kategorizaciji. U valu tih i takvih skladatelja-improvizatora, osamdesetih se pojavljuje i američki bubnjar Bobby Previte koji na većini autorskih albuma svira groove-ravnjake, funk ili jazz-rock, dok u gostima pokazuje znatnu socijalnu i estetsku prilagodljivost. Karizmatični guru dvaju prijelaza, na Cerkno Festivalu je 2004. godine, predstavio The Bump, a europske jesenje grane zatresao je 2006. i s „Coallition of the Willing“ u kojem pored ‘stalnih sumnjivaca’ surađuju gitarist Charlie Hunter i tenor-saksofonist Skerik. U nas je gostovao 2010. u Lisinskom s Ray Anderson Pocket Brass Bandom. Bubnjar s kojim dijeli mnogo sličnosti je Blake Fleming iz Dazzling Killmen i L’ Addio Bolocko, suosnivač The Mars Volta.

U Italiji pak Previta poznaju iz Tim Berne’s Caos Totale, dok je za etiketu Auand u 2008. izbacio i „Big Guns“, s trombonistom Gianlucom Petrellom, te klaviristom i harmonikašem Antonellom Salisom. Kako je Petrella posljednjih godina smjelo zakoračio u njujorške klubove, a i velikan Enrico Rava ga je uzeo pod svoje, nije se libio na svojoj etiketi Spacebone objaviti jedan album čiji je zvuk jači u dubokim nego li srednjim frekvencijama i stoga je organiziran na aranžmanima, rifovima i repeticiji nego li razgranatim i sinkopiranim fraziranjima. Kroz format bariton-saksofona i bas-klarineta (Beppe Sciardino) i električnih gitara (Francesco Diodato) s Previtovim bubnjevima prepoznajemo rekvijem rimskom math-jazzcore triju Zu iz Rima, koja se nedavno ugasila.

Istražujući zvučne horizonte s obronaka europske, čak i latinske alternative, govori avant-funk uvodne „Austerity“, koji se prepliće s psihodeličnijim rockom u „Downgrading“, te kroz album vozi slalom tih dvaju stanja u mid-tempu filmske glazbe s odmjerenim i ekonomičnim solažama. Zahvaljujući stapanju zvukova trojice u unisonu grmljavinu, udarnička „Roll Over“ podsjetit će  na spomenutog Brancu, a produkcija je ponukala trojicu da koriste vokale ne bi li prenijeli uzbuđenje žive studijske svirke. Jaka melodija „Contanga“ baca rukavicu tanga mladim hipsterima, iako je ovaj album krcat internim kodovima i očekivalo bi se da uživo pjesme možda ne zvuče toliko matematički. No, što je tu je, nakon ovog albuma talijanski će muzičari sigurno lakše na zelenu granu, jer što je dobro kritici nije dobro i muzičarima.

Ocjena: 7/10

(Spacebone, 2012.)

Vid Jeraj nedjeljom od 22:00 do 24:00 sati uređuje i vodi emisiju ‘Slušna obmana’ na Radiju 808.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X