Steve Vai sinoć nije imao nastup i tremu, tehničke probleme i neprodani merchandise, on je demonstrator i učitelj. Vai je inspiracija, baš kao Satriani, Malmsteen ili Clapton…
Sedam godina nakon koncerta s Ericom Sardinasom, Steve Vai sinoć se ševio s gitarom pred prepunom Tvornicom. Kad sam još sredinom ljeta vidio da Vai 9. nastupa u Tvornici računao sam da je karta od 200 kuna prevelika financijska egzibicija za jednog nevokalista u ovoj MMF-ovoj prćiji.. Nakon što su hrvatski marketinški stručnjaci te, koncertno siromašne 2005. teritorijalno pokrili polovicu zagrebačkih billboard plakata licem Vaia i Sardinasa s onim glupim šeširom, koncert je ispao epski. Nisam išao, ali sam čitao. Sedam godina kasnije, došla je maca na vratanca.
S nadasve korektnih osam minuta zakašnjenja Vai je na pozornicu uletio s onim megalomanskim dimom i „ubibože“ rasvjetom tako karakterističnom za glam projekt 80-ih. Čini se da je od nomadskog sviranja za Zappu, PIL i Osbournea na njega ipak najveći utjecaj ostavila seksom i trešom prožeta Sunset Boulevard scena Davida Lee Rotha i Whitesnakea. Zajebi samo scenografiju, takva je i muzika sa zadnjeg „The Story of Light“ albuma. Glam bendovi 80-ih voljeli su se busati u prsa svojim muzičkim umijećem ili velebnim power baladama koje su često probijale aranžman „dvije gitare, bas i bubanj“ pa je u tom smjeru krenuo i Vai koji danas sa sobom na stageu ima i harfu. Harfa, složit ćete se, nije baš klasičan instrument u rokenrol aranžmanu, a uz Vaijevu distorziju, sinoć se nije ni čula. Stoga, čemu mrtva harfa?!
No, svejedno, Steve Vai nije podložan nekakvoj glazbenoj kritici u onom klasičnom smislu. Ne možete imati toliko obraza, sjesti pred prazan Microsoft Word i ‘ladno napisati da je Vai sinoć svirao za kurac. Vai je jedan od najvećih solo gitarista koji je ovaj planet dao i to se osjeti u njegovom razumijevanju muzike, u milovanju gitarskog vrata. Zajebite, Steve Vai sinoć nije imao nastup i tremu, tehničke probleme i neprodani merchandise, on je demonstrator i učitelj. Vai je inspiracija, baš kao Satriani, Malmsteen ili Clapton. S prvim zavijanjem Ibaneza na „Tender Surrender“, pjesma se spojila s nebom, Stankoviću. Potpuno je jasno zašto upravo tu pjesmu koristi kao crescendo svaki drugi film u porno industriji.
Ipak, u komunikaciji s publikom, u dječačkoj gestikulaciji, planiranju showa i pažljivoj egzekuciji Vai priznaje koliko je prizeman. Jasno je i njemu, pomalo je zaboravljen u muzičkom establišmentu. Čovjek se danas bavi pčelarstvom i daleko je od medijskog hypea.
U jednom trenutku sinoć je rekao : „Ostavit ćemo svijet van, a izgraditi našu crkvu ovdje!“
Kad vas Crkva ionako pljačka, ovoj ste bar svojevoljno mogli dati 200 kuna.