Pjevačica Cold Specks debi albumom svoje mjesto pod zvijezdama traži dubokim i snažnim emotivnim vokalom i iako nudi određenu distinkciju u zvuku, poredba s puno popularnijim britanskim kolegicama u ovom trenutku je neizbježna (a možda i dobra za nju).
Cold Specks pseudonim je kanadske pjevačice Al Spx koja je svoje utočište pronašla u Londonu. „I Predict A Graceful Expulsion“ njen je debi album, a već po uvodnoj pjesmi „The Mark“ je jasno zašto je napustila Kanadu. Njena pjevačka ekspresija daleko je bliža europskom uhu.
Cold Specks posjeduje snažan glas punokrvne soul/gospel pjevačice, ali je u narativu i emociji jednog Nicka Cavea, pa ne čudi što je njena izvedba proglašena doom soulom. Taj njen doom soul je pak rustikalnija, osiromašnija tj. bazična verzija forma koja je proslavila Florence Welch i Adele. Produkcija je dakle grublja i intimnija, bez raskošnih orkestracija, premoćnih zborova i high tech pristupa. Cold Speck je time intimnija, kao što je i prirodnija i opipljivija, kao da pjeva u slušateljevoj sobi.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_yLmWQT8Bag[/youtube]
Njeno kantautorstvo se ističe, ali nije nova Tracy Chapman, više se čini kao ozbiljnija i introvertna sestra jedne Skin iz Skunk Ananasie. Iako je teatralna u interpretaciji, ipak je riječ o himnama hermetičnosti. To je emocija koja tutnji u nutrini i traži izlaz, ali je dočekuju skučeni prostori. Ta emocija obilježje je cijelog „I Predict A Graceful Expulsion“ koliko god se Cold Specks trudi u prvoj polovini albuma zakvačiti solidan broj glazbenih stilova i prikazati širinu svog izričaja. Njen glas je jednostavno toliko samodostatan da i pored pratnje šalje snažan signal da sve pjesme mogu stajati i kao a capella.
Pretencioznost nije očita, ali je uvijek prisutna tu negdje poput sjene. To je nekako i normalno za autore koji se tek pojavljuju na sceni. Cold Specks u tom pogledu baš balansira po žici. Lijepi se za uši ovaj uradak na prvo slušanje, čak i previše, mada se naizgled čini da mu to nije primarno. Na duže staze kao čvršći stupovi cijele konstrukcije izranjaju „The Mark“, „Holland“, „Steady“ i posebno „Blank Maps“. Obećava Cold Specks, ali još nije do kraja formirana u toj priči u kojoj se našla. Samo da joj se ne ispuni proročanstvo ‘gracioznog protjerivanja’ sa scene.
Ocjena: 7/10
(Mute / Dallas Records, 2012.)