Ča metalci sa sklonosti slasher horor estetici jednostavno moraju postati redovna Halloween atrakcija u zagrebačkoj ponudi.
Je li sinoć u Vintage Industrial Baru rođena jedna nova tradicija u kojoj bi na “najstrašniju noć u godini”, večer prije blagdana Svih svetih na ono što se u anglofoonom svijetu naziva Halloween, a kod nas se prevodi kao Noć vještica, na pozornici kluba u Savskoj 160 svirali prvaci ča metala Po’ metra crijeva, bend čija je vizualna estetika – kao i tematika pjesama – veliko slavlje slasher horora kakvi se posebno vezuju za zadnji dan listopada? Moramo se nadati da je tako, jer smo sinoć gledali ovaj bend u njihovom najboljem izdanju dosad.
Moralo se taj mitski listopad pretrpan kvalitetnim koncertnim sadržajem sviju žanrova, od rocka do jazza i metala, okruniti jednom dostojnom feštom, a tko je više dorastao zadatku od onih koji dolaze iz zemlje štriga i štriguna gdje susreti s nadnaravnim bićima iz pradavnih legendi nisu rijedak slučaj? Tko bi to bolje odradio od onih koji u svojim redovima imaju urlikala i raznovrsne vragove, koji se i tijekom godine odijevaju u rogate kostime i pjevaju o Iznutricosjecima, Jednojackim Okovima i ostalim manijacima koji su se sinoć u velikom broju ukazivali na pozornici s Crijevima.
Predstavu je tako otvorila jedna strašna opatica koja nas je upozorila da ćemo slušati glazbu punu ekstremnog nasilja i susretati razna čudovišta dok će nam mozak piliti zvuci istarske ljestvice i činilo se da će sve proći u tipičnom veselom cirkuskom raspoloženju kakvo obično stvara ova skupina koja je u početku djelovala pod egidom “smrt ozbiljnom metalu”.
Ipak, ono što je sinoć tutnjalo u Vintageu zvučalo je po glazbenom pitanju izrazito ozbiljno, a Po metra crijeva pokazali su da ispod svog tog kostimiranog otkačenog šarenila i često šaljivih tekstova pulsira vrlo kompaktan metal bend nastao pod bedemima koje su sagradili Black Sabbath, a kojemu zvuci sopila i tradicionalnih instrumenata Istre i Kvarnera daju onaj poseban šmek koji ih odvaja od svih ostalih utabanih žanrovskih staza.
Premda sam ih prethodni mjesec bio gledao na manjoj pozornici šibenskoga Azimuta gdje su se istakli kao jedan od najboljih izvođača ovogodišnjeg SHIP festivala, nisam bio pripremljen na to da će samo četrdesetak dana kasnije svoju sviračku igru podići na još jednu višu razinu. Da je tako mogli smo čuti već u uvodnoj “Metal je ča”, svojevrsnom manifestu žanra kojemu su još uvijek jedini predstavnici, a koju su slavno izveli na Melodijama Istre i Kvarnera. Kad se na nju naslonila i “Bal v Hihotići”, jedan od apsolutnih favorita s aktualnog albuma “Boškarin IV”, bilo je jasno da će i snažna setlista poslužiti kao poligon za uspon u crijevne visine koje uvelike nadmašuju po’ metra.
Čuli smo zatim još novog materijala u obliku koncertnih favorita “GO” i “Čižićka rapsodija”, a kasnije su uslijedile i “Mater Raša” te naslovna pjesma dok su pozornicom su defilirali neki više ili manje poznati likovi kao što su gusar Capitano ili Djed Mrz koji je dijeli uranjene božićne darove – noževe, žilete i otrove. Ukazao se, naravno, i Frane Iznutricosjek koji je ujedno dobio i najduhovitiju najavu: “Frane, zakolji ove divne ljude!”
Trebalo je u nekom trenutku pojesti i “Fažol”, a dok je setlista napredovala do “Daj biru” kroz žedna grla publike već su se izlili cijeli slapovi bire. Među vrhunce koncerta moramo ubrojiti i “Vrnuli se partizani” s početka karijere, pa su se tako Vintage Industrialom orile poznate parole poput “smrt fašizmu, sloboda narodu,” kao i one protiv “katolibana”, “okupatora” i ostalih govana.
I dok se s pozornice orio “Prokjeti pust” već sam bio siguran da je bend koji je metalu prišao možda neozbiljno, iako nimalo posprdno, na tom svom nekom zajebantskom putu uspio prerasti u jedan od najboljih bendova unutar tog istog žanra. Sudeći po brojnosti i šarolikom sastravu publike koju u jednakoj mjeri čine metalci i nemetalci među kojima ima i staraca i djece, ali i posebno mnogo mladih. možemo reći da su okupili jednu nesvakidašnju koaliciju koja će se možda pretvoriti u vjernu sljedbu. A kao što smo rekli na početku, Noć štriga s njima mora postati tradicija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
