Osim ako niste kojim slučajem proteklih nekoliko mjeseci živjeli ispod kamena ili, ne daj bože, bili u komi, znate su pred nama američki predsjednički izbori koji će se održati 05. studenog u noći s utorka na srijedu, čime bi konačno trebao završiti dosad neviđeni cirkus čak i kada su u pitanju inače vrlo niski američki standardi naspram kojih se politička scena Lijepe naše doima kao produkt uređene i uspješne zemlje visokog stupnja demokracije.
Ono što se etiketira kao “najneizvijesniji izbori u povijesti SAD-a” u kojima mrtvu trku vode Kamala Harris i Donald Trump, ustvari je savršena sublimacija svega najgoreg u današnjoj politici. Uz izvrtanje i manipulaciju informacijama, masovnu indoktrinaciju i radikalizaciju birača, tu su i sve jači i moćniji interesni lobiji koji donirajući milijarde kampanjama i ustvari iza zastora vuku sve konce, pa im narančasti tulipan i nikome draga slučajna kandidatkinja služe samo kao marionete. Tu je i, naravno, potpuna nebriga za glasače koje se pokušava pridobiti na apsolutno svaki mogući način.
I doista, u kampanji se nisu birala sredstva, već se za glas prosječnog Johna iz Allentowna u Pennsylvaniji koristio svaki dostupan predizborni alat. Jedni druge su nazivali lopovima, marksistima i nacistima, tvrdilo se da u Springfieldu ljudi jedu pse i mačke, gotovo da i nema zvijezde koja se nije involvirala od Elona Muska do Taylor Swift. Harris se hvalila kako je radila u McDonald’su, te da zbog toga razumije prosječnog radnika, zbog čega je Trump brže bolje sam išao peći krumpiriće. Gostovalo se na raznim podcastima i emisijama; Harris se pojavila u SNL-u, a Trump kod Joea Rogana, dok je posljednju veliku kontroverzu prije izbora izazvao inače izvrsni komičar Tony Hinchcliffe koji je na republikanskom skupu ničim izazvan Puerto Rico nazvao “hrpom smeća”.
Niti filmska umjetnost nije bila pošteđena tijekom kampanje pa su tako republikanci svog aduta našli u Mattu Walshu koji je snimio “Am I Racist?” pseudodokumentarno ostvarenje intrigantne tematike koji se najlakše može opisati kao “desničarski Borat”, dok su demokrati servirali “The Apprentice”, biografski film o mladim danima Donalda Trumpa koji je, iako je uz odlične recenzije premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, široku distribuciju simptomatično imao ovih dana.
Zbog svega navedenog u predugačkom uvodu izrazito je prigodno dublje se zagledati u film koji je, nažalost, osuđen imati polarizirajući prijem kod publike. Dok će ga jedni diskreditirati kao kolaž objeda, laži i besmislica, drugi će zadovoljno ustvrditi kako je to samo još jedan od bezbroj dokaza o kakvoj je gnjusnoj štetočini riječ. Istina će vjerojatno ostati zaboravljena, a to da je ustvari riječ o vrlo kvalitetnom naslovu i vrijednom umjetničkom djelu, upravo ovaj paradoks savršeno simbolizira modernu američku politiku u kojoj istina nije samo precijenjena, nego je besmislena.
Smješten u depresivan i nimalo blještavi New York 1970-ih film prati mladog Donalda Trumpa (Sebastian Stan), potpredsjednika tvrtke svog oca tiranina Freda (Martin Donovan). On je potrčko koji hoda uokolo po stambenom bloku Trump Village naplaćujući sirotinji stanarinu, sanjajući da će izgraditi luksuzni hotel u najgorem kvartu Velike Jabuke. Prema staroj mudrosti koja kaže da je “svako zlo za neko dobro”, tužba kojom država prijeti njegovoj kompaniji zbog diskriminacije, budući da nisu htjeli svoje stanove iznajmljivati crncima, poslužit će Trumpu za sudbonosni susret sa beskrupuloznim odvjetnikom Royem Cohnom (Jeremy Strong) koji će mladu, golobradu naranču osloboditi optužbi te će postati centralna figura u formiranju Trumpove osobnosti i poslovnog carstva.
U mnogočemu je riječ o tipičnom biografskom filmu koji, iako je zanatski savršeno režiran, demonstrira sve tendencije takvih ostvarenja. Određeni događaji su simplificirani, kronološki je sve zbrda-zdola, te se činjenicama frivolno barata, sve u službi apostrofiranja određenih autorskih intencija, međutim kad sagledate ostvarenje u kontekstu činjenice kako će možda upravo osoba koja je krala milijune iz udruga koje pomažu djeci s karcinomom (dokazano na sudu – tad je, uzgred rečeno, Cohn već umro od AIDS-a, pa možda zato), postati najmoćnija osoba na svijetu dobijete uznemirujući uvid u sve što je danas trulo u državi Americi.
Okosnicu filma čini Trumpov odnos sa svojim mentorom Cohnom u svojevrsnoj političkoj verziji “Star Warsa” u kojoj Palpatine objašnjava svom štićeniku Darth Vaderu (ili u ovom slučaju Orange Vaderu) sve tajne mračne strane i kako biti uspješan biznismen u obećanoj zemlji, točnije ostvariti američki san. “Napad, napad, napad”, “ne priznaj ništa, demantiraj sve” i “nikada, ali nikada ne priznaj poraz” postulati su koje je Trump naučio i izrazito uspješno implementirao još od 70-ih naovamo, te će čak i njegove pristaše sigurno priznati kako su to osnovne smjernice njegovog političkog izričaja i danas. Taj element uzdiže film iz zone prosječnog biografskog ostvarenja, dok su ostali segmenti bezbroj puta viđeni.
Izbor uglednog Iranskog sineasta Alija Abbasija (“Border”, “Holy Spider”) je vrlo intrigantan za nešto toliko tipično američko. On bi trebao služiti kao objektivni promatrač, međutim određene redateljske odluke se doimaju odveć ziheraške. Odlučivši se za dokumentarni stil snimanja Abbasi u frenetičnom ritmu niže događaje jedan za drugim forsirajući kvantitetu naspram kvalitete.
Umjesto da se detaljnije bavi Trumpovim procesom gentrifikacije cijele četvrti, a sve zbog onog hotela o kojem sanja, film više izgleda kao the best of svih Trumpovih zločina, koji iako zorno demonstriraju o kakvoj je osobi riječ, gube na važnosti sa svakim sljedećim događajem. Hrvatski rečeno, svaka nova afera nekog ministra ublaži sablazan nad zlodjelom prethodnog probisvijeta. I Trumpov odnos sa suprugom Ivanom (Maria Bakalova) poprilično je formalizirano prikazan, te se svodi na model “upoznali, zaljubili, oženili, problemi u braku”, premda ni bivša gospođa Zelníčková nije prikazana u puno boljem svijetlu od svog odavno bivšeg supruga.
Iako bi tako karikaturalnu personu bilo odveć lako imitirati (koga zanima neka pogleda urnebesnog Shanea Gillisa) Sebastian Stan iznenađujuće suzdržano igra bivšeg i potencijalnog budućeg POTUS-a, lišivši svoj lik grotesknih i prenaglašenih manirizama. Zbog toga se film ne doima kao jeftini pokušaj parodije, već kao seriozna studija jedne doista fascinantne osobe kojoj čak u određenim trenutcima uspijevati unijeti i dašak humanosti, posebice u trenucima tragične smrti njegovog brata Freda mlađeg uzrokovane alkoholizmom.
Međutim, film u svakoj sceni krade Jeremy Strong, široj publici najpoznatiji iz serije “Succession” koji bi, kad ne bi vladala tako duboka podijeljenost u Americi, gotovo sigurno bio nominiran za Oscar. Njegov Cohn je vibrantan, vehementan i gotovo dječački zaigran u svojim malverzacijama, podmićivanjima i ucjenama, ali također i vrlo ranjiv u kasnijoj, tragičnoj fazi života.
Talijanski redatelj Nani Morreti je 2006. ususret talijanskih parlamentarnih izbora snimio “Il caimano”, film koji je žestoko udarao po tadašnjem premijeru Silviju Berlusconiju, te će i danas mnogi politički anlitičari taj film okarakterizirati kao jedan od presudnih čimbenika izrazito tijesne pobijede Romana Prodija nad talijanskim Trumpom. Nije li to san svakog umjetnika: formirati i utjecati na javno mnijenje? Hoće li takav utjecaj imati i “The Apprentice”? Apsolutno ne. Hoće li John iz Pennsylvanije promijeniti svoj glas zbog ovog filma? Gotovo sigurno neće. Je li ovo naslov kojeg vrijedi pogledati prije negoli što cirkus konačno završi? Svakako jest.
Osim ako to ne bude tek početak cirkusa.
Ocjena: 7/10
(Scythia Films, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
