Naša redakcija (u sastavu Ivan Laić, Zoran Stajčić, Vedran Harča, Nina Vrdoljak i Ivan Grobenski) izdvojila je trideset izvanrednih gigova unutar granica RH koje ove godine niste smjeli propustiti, a na ovoj listi poredani su kronološki, kao kratko putovanje kroz proteklu koncertnu godinu od siječnja do prosinca.
Ahmed Burić i Damir Imamović u Saxu, 14. siječnja
Pjesnik i književnik Ahmed Burić, u pratnji Damira Imamovića, kao i još trojice glazbenika s kojima je te večeri okupljen bend početkom godine je u zagrebačkom klubu Sax! predstavio uživo album “Sin pustinje” performansom u kojem će vas prvo potaknuti u ugodu, a potom ozbiljna pogleda navesti da razmišljate o smrti, kao i obratno. Malo Olimp, malo Stiks. Jazz i ćevapi.
The Godfathers u Boogaloou, 21. siječnja
Za razliku od njihovih prošlih nastupa, ovogodišnji koncert The Godfathersa održan u siječnju u Boogaloou nije imao praznog hoda, već su setlistu bez iznimke sačinjavale skladbe iz gornjeg doma njihove pjesmarice. S obzirom na to da je riječ o bendu koji nas redovno posjećuje još od kraja osamdesetih te je, dapače, u Zagrebu svirao i usred ratne 1993., vjerojatno će uskoro imati priliku i nadmašiti ga.
Gaye Su Aykol u Močvari, 17. veljače
Orijentalni melos, psihodelični rock, političke poruke i izostanak basa bile su glavna obilježja premijernog nastupa turske zvijezde Gaye Su Akyol u Močvari koji je bio neobično iskustvo. Ako biste slušali melodije njezinih pjesama, sklopivši oči možda biste mogli pomisliti da ste u kakvoj orijentalnoj kafanskoj fešti, no instrumentarij u kombinaciji s njezinim slavnim buntovničkim stavom odmah bi vas podsjetio da je to što slušate zapravo ozbiljan rock and roll.
Yin Yin su se u klub na Savskom nasipu vratili poslije dvije godine i privukli značajno veći broj ljudi, što se može pripisati hypeu, ali i aktualnom albumu ‘Mount Matsu’, njihovom najzaokruženijem djelu dosad. Na njemu su do kraja iskristalizirali svoj koktel thai funka, psihodeličnog i surf rocka te disca koji u njihovom slučaju nije samo plesna glazba, već i poligon za improvizaciju, neumorno soliranje i instrumentalne međuigre među kojima prednjače one gitarista Erika Bandta i ritam sekcije.
Godspeed You! Black Emperor u Tvornici, 23. travnja
Godspeed You! Black Emperor kao da je neko društvo drevnih šamana koji su svojim traganjem na neki način došli do izvorišta kozmosa. Kao da su oduvijek bili vođeni onomatopejskom misijom da dešifriraju huk i od njega naprave zvuk, a kad su do toga došli, shvatili su da svaki zvuk prirodno mora biti i huk. Jer huk je sve.
Bell Witch u Attacku, 4. svibnja
Funeral doom dvojac Bell Witch iz Seattlea zatresao je u svibnju Mediku mračnom epopejom ‘The Clandestine Gate’ na koncertu o kojemu će 200 duša koje mu je svjedočilo zasigurno još dugo pričati.
Adam Semijalac i Fige u Lisinskom, 8. svibnja
Bila je to koncertna promocija albuma koja se doslovce čekala godinu dana i to koncertna promocija za koju je u startu bilo kazano da se najvjerojatnije neće dogoditi. Zagrebački bard koji vuče korijene s dalmatinskog krša utkao je u svoj ogoljeni glazbeni hibrid možda najcrnji naturalizam ruralnog i pastirskog kraja i time posve slučajno otvorio neka sasvim druga vrata kroz koja su prošle pjesme koje „zvuče kao da su oduvijek bile tu, iako su čisti Semijalčev autorski plod“.
Il Sogno Del Marinaio u Vintageu, 23. svibnja
Il Sogno Del Marinaio ove su godine u Vintageu bili i “Spiderland” Slinta i „Safe as Milk“ Captain Beefharta i Zappa i no wave i punk i jazz i sve ono između, pri čemu treba naglasiti kako su kompozicije tipa “Song For Anima Mundi“ ili “Max Roach 8 Ball“ logična nadogradnja onoga što je Watt izvodio s, primjerice, Minutemenima, s tim da su njihovi opičeni hibridi brojnih žanrova u prosjeku završavali unutar dvije minute, dok ih “mornari“ puštaju da se slobodno razvijaju, nevezano uz trajanje.
Šumski, The Ex i Ndox Electrique u Močvari, 24. svibnja
I Šumski i The Ex svih su ovih desetljeća tvrdoglavo i beskompromisno svoji, nepokoreni u pokušaju da glazbenu scenu i društvo u cjelini učine barem malo ljepšima i pravednijima. Nadalje, i jedni i drugi njeguju utjecaje Crnog kontinenta, kao i sklonost eksperimentiranju koja ih prati još otkad su se prije 34, odnosno 45 godina uhvatili instrumenata. Svojom su nas neizmjenice abrazivnom i melodičnom, rastrzanom i funkoidnom, bučnom i hermetičnom glazbom stvarno natjerali da pomislimo kako se nalazimo usred nekog amsterdamskog skvota iz kojega će uskoro krenuti zadnja, odlučujuća bitka za bolji, normalniji svijet.
Dropkick Murphys na Šalati, 12. lipnja
Postaje već pomalo izlišno pisati o sklonosti zagrebačke koncertne publike dobroj celtic punk veselici, o tome dovoljno govore sad već legendarni nastup The Poguesa na Šalati i redovno rasprodani koncerti Flogging Molly u Tvornici kulture. Ipak, na povratak trenutnih prvaka žanra iz Massachusettsa, Dropkick Murphys morali smo čekati nešto duže, čak sedam godina, nakon što su u razdoblju kraćem od toga u prošlom desetljeću čak triput pohodili naš glavni grad.
The Smile u Malom rimskog kazalištu u Puli, 15. lipnja
Koncert grupe The Smile koji je prvotno bio najavljen u Pulskoj areni, udomljen je u open air prostoru Malog rimskog kazališta Arheološkog muzeja, koji se pokazao adekvatnom zamjenom za auditorij od dvije do dvije i pol tisuće posjetitelja, a taj preuređeni prostor antičkog kazališta s dograđenim čeličnim tribinama u samom centru grada, uz Arenu, uistinu još više podiže letvicu Pule kao jedne od najprimamljivijih ljetnih koncertnih destinacija i za publiku i za izvođače.
Gossip, INmusic Festival, 25. lipnja
Najkraće što se može reći za taj nastup je da je to bila najveća pobjeda u porazu tog dana na festivalu, a ako će se o nečemu dugo pričati nakon 16. INmusica to će biti taj koncert Gossipa, jer je bolesna Ditto odlučila izvesti ono što se obično naziva koncertom života, ponajviše iz razloga jer se kockala s tim istim životom, a takve situacije su katarzične same po sebi.
Ibibio Sound Machine, INmusic Festival, 26. lipnja
Ibibio Sound Machine iz Londona koji predvode nigerijska pjevačica Eno Williams i ganski gitarist Alfred Bannerman bili su glavne zvijezde predvečerja posljednjeg dana ovogodišnjeg INmusica predvodeći mnogoljudnu “zvučnu mašinu” koja je rasplesala cijelu livadu modernom, zaraznom i majstorski odsviranom afričkom veselicom na livadi World Stagea.
Thievery Corporation na Šalati, 6. srpnja
Zagreb je za Thievery Corporation odavno domaći teren. Razlika je samo u tome što im je na početku internacionalne karijere Zagreb bio jedno od svega tri sigurna europska uporišta, uz Beč i Munchen, a danas imaju totalno rasprodanu europsku turneju.
KOIKOI na Ljetu u MSU, 12. srpnja
Jedanaesto izdanje kulturne manifestacije u Muzeju za suvremenu umjetnost u Novom Zagrebu privedeno je kraju gostovanjem beogradskog žanrovski fluidne, ali načelno indie rock senzacije KOIKOI koja konstantno plijeni pozornost izvrsnim koncertima nakon sad već prilično davno objavljenog prvijenca “Pozivi u stranu”, objavljenog još tamo pandemijske 2021., i s pravom proglašenog jednim od najboljih regionalnih izdanja te godine i šire.
The Toy Dolls na Vlajternativi, 10. kolovoza
‘Ne želimo da naš grad samo bude janjetina i tradicija. Vlajternativa je tu jer želimo da grad Benkovac ima i jednu drugu stranu, da postoji ekipa koja voli svoj grad na jedan svoj način i želi to pokazati cijeloj Hrvatskoj’, rekla je Dunja Gusić Sanji Jurišić, novinarki Nove TV, u izravnom javljanju u Dnevniku te televizije pred sam početak Vlajternative. Ekipa ovog izvrsnog festivala u tome je i uspjela, jer mnogi su potegnuli i iz Zagreba u samoj špici sezone kako bi u subotu bili na koncertu u Benkovcu.
Goran Bare & Majke na Špancirfestu, 25. kolovoza
Goran Bare je kao droga. Kad je trip dobar, onda na svijetu ničeg boljeg nema, a jedini osjećaj s kojim se odlazi je taj da želiš još. Kad je trip loš, onda nema gore stvari na svijetu i jedino što možeš poželjeti je da te nema. Bare i Majke na krilima “dobrog tripa” nastupili su povodom ovogodišnjeg varaždinskog Špancirfesta na pozornici Stari grad i gotovo dupkom napunili gradske bedeme.
Einstürzende Neubauten u Tvornici kulture, 7. rujna
Možda Blixa, Unruh, Hacke i ostali stvaraju glazbu za manjinu čak i svojih starih fanova, ali to što rade je prava umjetnost koja propitkuje izdržljivost i gura granice mogućega. U svakom slučaju to je nešto više od tipičnog koncerta i možda je previše za one koji su došli čuti hitove i zabaviti se. Vanzemaljci ovog planeta će vam pak reći da je ovo bilo upravo po njihovoj mjeri.
Ove godine tradicionalna je glazba obilno zastupljena u programu SHIP festivala, ne samo zato što se zvuke narodne glazbe smatra strancima egzotičnima i utoliko zanimljivima, već zato što iz world music strujanja dolaze neki od naših najboljih izvođača. Pazinski bend svoje pjesme često utapa u mračnije tonove, a tijekom njihovog nastupa ćlanovi naše redakcije složili su se da prisustvuju trenucima najboljeg koncerta ovogodišnjeg izdanja međunarodne konferencije u Šibeniku.
Avram Fefer Quartet u Lisinskom, 28. rujna
Kad se dogodi situacija da lider sastava izađe pred publiku i kaže: „Ne znam što ćemo vam večeras svirati jer moram osjetiti prostor“, onda ste posve sigurni da vas čeka izvrstan koncert, bar kad je jazz u pitanju. Upravo to je izgovorio njujorški saksofonist Avram Fefer zagrebačkoj publici okupljenoj u subotu u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog pred sam koncert, a naznaku da će nas odvesti na putovanje kroz glazbu dalo se iščitati iz toga što je kazao „kako je velika privilegija biti dijelom globalne zajednice koju povezuje glazba“. I onda je putovanje započelo.
Damir Imamović u Lisinskom, 2. listopada
Nije Damir bilo tko. On je pjevač priča na takvoj razini da je u očima svijeta postao praktički sinonimom za bosansku glazbu, a njegova glazbena erudicija parira njegovom talentu izvođača, autora i zabavljača i kao takav zavrjeđuje da se, ne samo o svakom njegovom koncertu, već o svakoj pjesmi koju otpjeva, napiše barem pokoja riječ.
Psihomodo pop u Areni, 12. listopada
Psihomodo pop je peti hrvatski rock bend koji je održao samostalni koncert u Areni Zagreb. Prije njega to je pošlo za rukom, kronološki gledano; Prljavom kazalištu, Parnom valjku, Hladnom pivu i Goranu Baretu & Majkama. Za nekakav budući povijesni udžbenik za neke buduće generacije o tome koliki je glazbeni značaj svih navedenih u ovoj zemlji bit će možda bitan samo taj podatak. A nitko od nas suvremenika neće moći zanijekati da nismo bili upoznati s njima i njihovim radom tijekom cijelog života, voljeli ih, mrzili ili bili potpuno indiferentni. Ako ih ne znate, niste živjeli u Hrvatskoj.
Nick Cave & The Bad Seeds u Areni Zagreb, 16. listopada
Nick Cave je prerastao iz alternativnog favorita u globalnu superzvijezdu i odjednom s lakoćom puni arene poput ove naše zagrebačke, a čak i kad snima prilično komorne albume kakvi su oni iz njegove recentne trilogije s Bad Seedsima i parafernalije s Warrenom Ellisom, njegovi koncerti su uvijek tako moćni da osupnu kako fanove tako i namjernike svojom kvalitetom koja se može mjeriti vjerojatno samo s kolektivnom religijskom ekstazom.
Midge Ure u Tvornici kulture, 24. listopada
Midge Ure je status zaslužnog veterana u Tvornici itekako opravdao, pokazavši da, premda diskografski i autorski više nije pretjerano aktivan, svojim pjesama i dalje pokušava odjenuti novo ruho i učiniti barem donekle svježima. Također, kpodsjetio nas je koliko su osamdesete zapravo dale kvalitetne pop muzike. Posebno ako ih usporedimo s većinom onoga što se pod tim terminom podrazumijeva danas.
Ne Obliviscaris u Močvari, 25. listopada
Jedna od najdosadnijih zamislivih floskula u glazbenom novinarstvu jest ona prema kojoj se za svaki drugi koncert kaže kako je “za pamćenje” ili “nezaboravan”. Ne Obliviscaris na latinskom odgovara onome što bi u svom frankofonom hitu pokojni Joe Cocker otpjevao kao n’oubliez jamais iliti po naški – “ne zaboravi”. Kako bismo ono što su prog metal Australci priredili u Močvari, pobogu, ikad mogli zaboraviti?
Po’ metra crijeva u Vintage Industrialu, 31. listopada
Drugu godinu zaredom ča-metalci Po’ metra crijeva svojim zagrebačkim nastupom ulaze u izbor najboljih koncerata, a sa svojom sklonošću slasher horor estetici jednostavno moraju postati redovna Halloween atrakcija u glazbenoj ponudi glavnog grada.
Roj osa i Rob Mazurek na NO Jazz Festivalu. 10. studenog
Nakon petnaestogodišnje hibernacije vratio se No Jazz Festival, a otvoren je koncertom grupe Roj osa u suradnji s legendarnim čikaškim trubačem Robom Mazurekom održanim u Vintage Industrial Baru. Takvog koncerta lako bi se mogao zaželjeti bilo koji festival, ne nužno impro karaktera, jer je suradnja Puležana i Mazureka plimni val nadahnuća. Nije jazz, ali kao da jest. NO Jazz Festival je opet među nama, sa svim svojim postulatima.
Lubomyr Melnyk u Močvari, 13. studenog
Ukrajinski ‘prorok glasovira’, 75-godišnji Lubomyr Melnyk, održao je rasprodani sjedeći koncert u Močvari i barem nas na jednu večer uvjerio da su čuda moguća i da zakoni fizike ne vrijede kad on sjedne za klavir. Je li doista u pitanju neka vrsta magije, ili kako to sam maestro objašnjava, tehnika slična zaboravljenim borilačkim vještinama koje čovjeku dopuštaju da dođe u fizičko stanje u kojem njegovo tijelo prestaje biti krutom stvari i pretvara se nečemu više nalik na vodu i zrak, gotovo da i nije bitno kad slušate to silno bogatstvo zvuka koje izlazi iz glazbala ispod njegovih prstiju.
Nikola Vranjković u Tvornici, 15. studenog
Može li rock glazba biti umjetnost, pitanje je oko kojega se ljudi spore već skoro 60 godina, točnije otkad su ga na dotad nezamislivu razinu odveli Beatlesi sa svojim ‘Sgt. Pepperom’. Nešto o tome imali bi za reći i posjetitelji koncerta koji je Nikola Vranjković održao u Tvornici kulture, koncert kojem se može dati prefiks rock, ali je istovremeno i nešto puno veće od toga.
Bend je u sat i dvadeset minuta naizmjence ambijentalno jecao i ‘industrijski’ tutnjao kroz svoj opus s albuma „Prokletije I“ i „Prokletije II“, a heksa-audio postavka zvučnika pridonosila je osjećaju kao da ste načas smješteni u nekom kanjonu ili među klisurama visokog i nepristupačnog planinskog masiva koji razdjeljuje Crnu Goru i Albaniju. Kao da je glazba Nemečeka bila spona između ovog doba električnog zvuka i staroslavenskih legendi koje su se ispredale oko ognjišta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
