Midge Ure u Tvornici kulture – sjećanje na bolje pop dane

Gotovo sve odsvirane pjesme na koncertu lidera Ultravoxa zvučale su bolje nego na albumima, a gotovo puna Tvornica priredila pravu navijačku atmosferu.

Midge Ure u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

James ‘Midge’ Ure većini je najpoznatiji kao koautor humanitarnog bestselera “Do They Know It’s Christmas“, producent Band Aida i Live Aida te lider Ultravoxa, no njegova je karijera bila mnogo raznovrsnija i tijekom sedamdesetih i osamdesetih neraskidivo povezana s čitavim nizom glazbenih trendova, kako nadolazećih tako i onih kojima su dani bili odbrojani. S Glenom Matlockom je svirao u njegovom kratkotrajnom bendu Rich Kids, kao i s onima protiv kojih se punk nominalno bunio, hard rock institucijom Thin Lizzy.

Pridruživanjem Ultravoxu pretvorio ih je iz post punk sastava u predvodnike tada novog žanra zvanog synth pop, žanra u kojem je već osigurao status jednog od rodonačelnika zahvaljujući “Fade To Grey“ Visagea. Kada je pak krenuo u solo vode, njegovi su albumi bili najbliži sophisti-popu, virtuozno odsviranom križancu smooth jazza, adult oriented rocka, soula i popa kakav su izvodili Level 42, Scritti Politti ili Prefab Sprout.

Midge Ure u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

Samim time, bilo je teško predvidjeti u kojem će smjeru ići njegov koncert u Tvornici kulture, kao i koliko ovdašnje publike uopće zanima čime se bavi autor čiji su najslavniji dani ipak daleko iza nas. Odgovor na ta pitanja predstavljao mi je ugodno iznenađenje s obzirom da su skoro sve odsvirane pjesme zvučale bolje nego na albumima, a gotovo puna Tvornica priredila pravu navijačku atmosferu.

Vezano uz spomenute žanrove, dio njih iz današnje je prespektive prilično pregazilo vrijeme, posebno po pitanju produkcije, na što je vjerojatno aludirao i sam Midge, istaknuvši kako nikad nije bio zadovoljan načinom na koji su neke njegove pjesme snimljene. U Tvornici ih je zato učinio, u nedostatku bolje riječi, rokerskijima, gitarom u drugi plan izgurao sintesajzere i obogatio solo dionicama koje su u sjećanje dozivale radove Pink Floyda nakon odlaska Rogera Watersa, pa čak i Yesa iz razdoblja kada su se vratili na top-liste hitom “Owner of a Lonely Heart“.

Midge Ure u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

Najbolji primjer toga bila je “Dear God“, singl s ploče “Answers to Nothing“, čiji sam potencijal shvatio i primijetio tek sinoć, punih 36 godina kasnije. Što se tiče najboljih dijelova koncerta, tu nekih većih iznenađenja nije bilo pošto su najjači dojam ostavile uspješnice “Fade to Grey“, “Vienna“ i pred kraj odsvirana “Dancing with Tears in My Eyes“ u koju nas je uveo dugim instrumentalom.

Treba spomenuti i “I Remember (Death in the Afternoon)“, kao i bitno drugačiji, možda i superiorniji aranžman “Fade to Grey“ s bitno povećanom ulogom gitare. Midgea glas i dalje služi, gotovo kao da ga slušate na vinilu, a čak i najzahtjevnije segmente, poput onog u refrenu “Vienne“, uspio je odraditi sasvim zadovoljavajuće.

Midge Ure u Tvornici kulture (foto: Vedran Metelko)

Nastup je, da se pozabavimo i servisnim informacijama, trajao sat i pol, uz (vrlo ekspresno) vraćanje na bis na kojem su izveli “One Small Day“ Ultravoxa. Nasljeđe toga benda dominiralo je i sinoć, protiv čega nemam ništa premda bih stvarno rado čuo i nešto s “Ghost of Princes in Towers“, prvog i jedinog izdanja Rich Kidsa.

Midge Ure je status zaslužnog veterana u četvrtak itekako opravdao, pokazavši da, premda diskografski i autorski više nije pretjerano aktivan, svojim pjesama i dalje pokušava odjenuti novo ruho i učiniti barem donekle svježima. Također, kroz čitavo trajanje koncerta po glavi mi se vrtjela jedna misao, a to je koliko su osamdesete zapravo dale kvalitetne pop muzike. Posebno ako ih usporedimo s većinom onoga što se pod tim terminom podrazumijeva danas.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X