Zajebani deal. Nisi Robert Johnson i ne šlepaš na leđima prašnu akustaru. Ne žubori delta Mississippija pored. Samo šporka i smrdljiva Sava. I nigdje realnih križanja više ne bi li se pri neodlučnosti kris krosanja puteva zaputio uz đavolju pomoć krivom stranom. Samo web kao glavni teren borbe. Ili tek čišćenja savjesti jer zapravo nema nikakva smisla drkati dobrom voljom kad ostaneš osuđen na par sličnomišljenika s kojima onda sustežeš suze i napinješ mišiće kojima bi satro ono što je ostalo od kostura zvanog rock and roll u ovim krajevima.
Sve je to isti kurac. Balkan. Srbija. Rvacka. Slovenija. Bosna. Malo su naglasci i teritorijalni principi drugačiji, ali modeli i glumci su mahom posuđivani i slični. Zadnji puta se u raznim razdobljima tu događao stvarno bitni rock and roll onda kad je bilo najodvratnije i najdešperatnije. Takva klima pogoduje nadrkancima da uzmu stvari u svoje ruke i vrisnu. Ali od “Razuma i bezumlja” Majki danas smo došli do jadnog bokca i licemjera kojem najveći doseg “provokativnosti” bude gostovanje u nekom TV showu u kojem jedino čega se dosjeti bude sranje po svom bivšem gitaristi koji mu je doslovno jednim riffom spasio karijeru.
Od strane Beograda Repetitori se deru kao i na prvom albumu. Trešti to ‘nako valjano baš kako treba. Kako se deračilo post festum Nirvanine prodaje dešperacije kao lukrativnog patenta svijetu, onih par godina startom Devedesetih. Bosanski Slovenac Graha još uvijek je opakiji nego sve Dubioze zajedno. Od Slovenaca se brujalo na tom tragu fantastičnim drugim albumom Res Nulliusa “Dead Town Dogs” isto nekih srednjih Devedesetih. Sve unaokolo nešto se blijedi i tandrče, pokušava, kinji. Analena je bučila vraški glasno. To se dešavalo u paralelki s At The Drive In eksplozijama. Ali nisu nikad izašli na površinu. I nema ništa. Nič. Nula.
Nije dojam i nije iluzija nego je fakt i depra faking party. Kako? Lako. Vako.
Radioman zove pred koji dan. Da hoćemo li pričati o domaćoj rock sceni? I da mi ono sa spužvom, tutne pod usta. Izvoli. Može. Super. Ajmo na quick on a draw. Transkript.
Rvacki rock ne postoji. Mrtav je. I scena je pogreb. Kako? Ovako: Kad “pravovjerni” startaju trkeljati o rock and rollu i domaćim novim snagama, meni dođe smjer emergency room.
Koje faking nove snage kad dva medijski najsfuranija i kakti nagrađivana i izgurivana benda Kino Klub i Radio Luksemburg oba budu kremastim i neprirodnim putem stvarani i više su projekti nego bendovi štoš vidjeti da više ne postoje nego postoje. Em u roku godnu dana uspiju izgubit više članova nego koncerata održat. I slične prave rockerske spike. Ili bend tipa Moskva koji osim seksi komada ima po tri video spota i jako korektnom albumu ne mogu zaredati normalnu regularnu promo turneju bar 15-ak koncerata jer nema klubova i interesa na terenu.
Nema nikog tko će bar namirisati nešto na tragu Repetitora i poredati matere i ćaće svim Hladnim Pivima, TBF-ovima, Rundekima, Pipsima, Baretima, Urbanima, Letovcima i tima koji već petnaestak godina samo mijenjaju poredak pri naj albumima. Nema nekih novih mudastih klinaca da se ljute, jezde, opare, dignu prste srednjake. Diskurz krenuo pa se rasuo. One Piece Puzzle su zadrmali brutalno obećavajuće i njihov je “Derem rokam guzim” komadina od kakve se trese i treba se trest gaće svim ovim starcima. Ali nema ih. Iz bilo kojeg razloga kapne sjajan singl ili album čak. Gdje je novi “Iz sve snage”. Ali onda bunar. Jer nema jebene scene i nema 15 do 20 do 30 do više mjesta gdje se na prostoru od četiriipo milje ljudi može zaredati bar kurtoazne svirke koje bi mogle značiti smislenu turneju, a ne vikend nabacivanja. Razumiješ? Pričamo? Pratimo se? Sve neki pop punk trla-drla, ili pak post ovo ono ili egzistencijalisti, ili cover bandovi ili neke B varijante ovih sedam osam opisanih, bokte pa gdje je nestalo brujanje? Gdje su nestali nadrkani bukači? Misliš da nije tako crno? Oboji me prijatelju, please, proširi mi vidike gdje griješim, falim i koga to od vrijednih imamo. Štuc. Tišina.
E viš druže, dokle god je tišina, rock je mrtav. Izdahnuo. I matere mu i ćaće neka je. Da je vrijedio išta, danas bi se vrištalo sve u 16. Ali se šuti. Je li to mudro ili zato jer se nema što reć, apsolutno je irelevantno. Bitno je da je volumen jednak negativnoj nuli. Aj mi pad pliz krenite nabrajat onih par “rockera” koje namjerno nisam imenovao. I probajte mi reći da ima smisla…dosadno je. WC. Za povući vodu i otići fućkajući…
Prijašnje Raspelo: Apage Satanas
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
