Popečitelji: Izražavamo se onako kako mislimo da treba i kako smo u mogućnosti

Zagrebačka publika imala je zadnji put priliku poslušati izvrsni srpski bend Popečitelji na Žednom uhu prije nekoliko godina. Nova koncertna prilika je sutra, u četvrtak 11. lipnja u Vintage Industrial Baru, gdje će Popečitelji u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak nastupiti zajedno s hrvatskim bendovima Svemir i Rolin Humes. Povodom toga razgovarali smo sa Sašom Furunovićem, gitaristom i zajedno s bratom Goranom osnivačem Popečitelja.

Popečitelji
Popečitelji

Funk era Popečitelja u prvoj dekadi je za nama. Možete li se prisjetili odakle i zašto je bio start up? Kako ste se našli, to je bilo negdje uoči ili u vrijeme bombardiranja zar ne?

Počelo je devesetih u Prištini gde smo sva trojica odrasli i živeli do bombardovanja. Goran i ja smo nakon raspada istoimenog, ali mnogoljudnijeg, alter-noise-core benda tražili bubnjara, pošto je Goran prešao sa bubnja na bas gitaru. ’98. (valjda) smo održali dva koncerta sa novim bubnjarem i to je bio nezvanični početak onoga što ćemo raditi kasnije. Zvanični je 1999. godine, kada Rade dolazi na mesto bubnjara, par meseci pre početka bombardovanja. Tako da sa njim za bubnjevima nismo nastupali u Prištini. Kasnije smo se u rasejanju Goran i ja našli u Kragujevcu, gde i danas živimo, a Radeta smo srećom pronašli u Kraljevu, što je blizu, te smo krenuli u akciju. Prvi nastupi su bili u Kragujevcu, koji je od 1999. godine baza benda.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wTMCsws2CaI[/youtube]

Sudeći po zvuku na formiranje bende bitno je utjecao Koja i njegov bass matters stav. Tko je još funkcionirao kao role model tijekom starta i evolucije benda?

Disciplina kičme je definitivno pokazala pravi put još u tinejdžerskom dobu, a ono što slušaš tada te u mnogome formira za kasnije. Sve što slušaš utiče na muziku kojom se baviš. Prva inicijacija bluzom, Hendrixom, Creamom i ostalom ‘bandom’ iz tog doba je od neprocenjive važnosti i treba je proći svako, po mom mišljenju. Devedesetih kupujemo kasete na pijaci i tu pronalazimo sve što nas zanima: Sonic Youth, Primus, Nomeansno… a na toj tezgi nađeš i manje poznate, a dobre bendove. Dolazi do uzleta elekronske muzike, pa i tu nađeš nešto što te zanima. Kroz pank provališ i fank, a i world music pojam skreće pažnju na izvođače za koje ne bi čuo nikada. Tako je bilo, a ni danas nije mnogo drugačije, samo nema kaseta na pijaci.

Zašto uopće Popečitelji jer ne vjerujem da ste slagali pop i učitelje u jednu riječ?

Sredinom devedesetih su se dva benda u Prištini (Zli jezici i Aždaha’s Dead) spojila u jedan povodom nastupa na jednom od tada popularnih unplugged događaja, ne bi li malo razbila taj kliše. Jedan od članova je tog dana na fakultetu učio o Popečiteljima (na staroslovenskom znači ministri) na faksu, te je predložio naziv za ovu priliku. Taj sastav je kasnije održao dva ultra bučna nastupa i raspao se u velikom stilu. Kasnije smo Goran i ja zadržali ime, dobro zvuči, plus imamo opravdanje da povremeno nosimo odela…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wWwaNAa2ngc[/youtube]

Možete li nas provući kroz epizode Vaše dosadašnje diskografije? Nije toliko brojna ali zanimljiva, još od debija “Ko radi” pa sve do današnjih dana…

Taj album je izašao 2004 godine i predstavlja prekretnicu u radu benda. Producirao ga je Koja iz Discipline. 2008. objavljujemo “Horizonte”, a 2013. godine “Sijalicu”, prvi album kompletno u sopstvenoj produkciji. Prošle godine smo povodom obeležavanja deset godina od prvog albuma objavili singl “Kvarcna”, koji je snimljen 2005. godine u Varšavi. Pre par dana smo objavili novi singl “Kroz” zajedno sa alternativnom verzijom ove numere. Sve ovo možete da pronađete na našoj skoro pokrenutoj onlajn etiketi “Druga stvar“ .

Koncertno ste bili nerijetko uspoređivani s još jednim bas maherima Nomeansno. Jesu li takve poredbe godile ili stvarale teret zbog potrebe opravdanja i dokazivanja?

Nema nikakvog tereta ,jer mi sami sebe ne poredimo ni sa kim. Sigurni smo u to što radimo na bini. Samo viša sila može da nam napravi problem. Pre nekoliko godina smo nastupali pre Nomeansno u Beogradu i bilo je dobro.

Nakon regionalnih i inozemnih iskustava kakvo je stanje benda i stav prema sceni? Je li “borba do posljednjeg čovjeka” taktika ili ima nade ne samo na preživljavanje od svoje glazbe?

Mi smo sa prvim albumom uhvatili taj trenutak kada su se CD-ovi još uvek prodavali, a možda je bolje da nismo, pošto je danas drugačija situacija. Bendovi novije generacije verovatno to neće ni saznati. Danas više ništa ne možeš da očekuješ od drugih pošto tržište ne postoji. Mislim na fizička izdanja, a to se opet reflektuje na sve ostalo. Iz tog razloga smo i izdavački deo uzeli u svoje ruke i pokrenuli online label, koji je opet otvoren i za druge bendove koji se tu mogu uklopiti.

Popečitelji
Popečitelji

Obzirom da ste bazno više instrumentalni nego vokalni sastav bili i da je glas korišten više u funkciji vikača i jednog od instrumenata ali manje u melodijskom smislu – je li to bilo prednost ili nedostatak?

Dobro poznato pitanje. Kada sviramo u inostranstvu razumeju šta hoćemo da kažemo…Izražavamo se onako kako mislimo da treba i kako smo u mogućnosti…

Popečitelji u Hrvatskoj. Niste li prerijetko ovdje i kakav je odnos i reakcija s ovdašnjom publikom?

Iz nekog razloga i na naše nezadovoljstvo retki su bili koncerti u Hrvatskoj. Ovo će nam biti četvrti nastup u Zagrebu, a od tih prošlih bih izdvojio samo nastup na Žednom Uhu pre nekoliko godina. Do sada se kockice nisu sklopile na pravi način – mesto, vreme, organizacija. Iskreno se nadam da će se to promeniti. Svirali smo i u Rijeci, Puli, a spomenuo bih i festival Sedam jezera u Pločama, gde su nas posle prve godine zvali i sledeće i to kao prijatelje festivala.

Što se događa u novoj dekadi benda. Sad ste nedavno proslavljali desetku od prvog albuma. Ima li neka duža vizija što dalje ili korak po korak?

Pravimo novu muziku i to je ono što je najbitnije. Obrisi novog albuma se vide. Korak po korak u stvarnosti, vizija u glavama…

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh