U utorak 26. veljače, Menart je u zagrebačkom KIC-u predstavio svoje petnaesto književno izdanje, prijevod biografije Boba Dylana: ‘Tko je taj čovjek? U potrazi za pravim Bobom Dylanom’ , autora David Dalton.
Na predstavljanju knjige su se tako našli Branko Komljenović, direktor Menarta, Hrvoje Horvat, glazbeni kritičar i publicit, Zoran Marić, promotor, dok se za glazbeni dio pobrinula Nina Romić koja je na akustičnoj gitari izvela Dylanovu pjesmu „One More Cup of Coffee (Valley Below)“ koju je opisala kao jednu od najdražih, obzirom da se album „Desire“ iz 1976. našao u prtljazi njenih roditelja kad su je kao malu odveli sa sobom na privremeni rad u Iran.
Komljenović i Horvat su objasnili zašto je Menart u mnoštvu Dylanovih biografija odabrao baš Daltonovu knjigu. „Sažeta je. Dakle nije jedan od onih teških knjiga s puno stranica, a Dalton je kvalitetno ušao u Dylanov život, ne štedeći opise i njegovih teških trenutaka i kriza“, izjavio je Komljenović.
Zoran Marić, obzirom da je bio organizator posljednjeg Dylanovog zagrebačkog koncerta na Šalati iznio je par anegdota, poput Bobove šetnje gradom uoči koncerta po Trgu žrtava fašizma, kad nije bio prepoznat od prolaznika, a nije čak ni privlačio pažnju obzirom da je bio zabundan i s rukavicama na rukama usred ljeta. Također se moglo čuti kako uoči koncerta uopće nije odlazio u hotel, već je kriomice minglao po Šalati, dok je publika dolazila na stadion.
To vjerojatno zorno prikazuje i onaj tajanstveni moment njegovog kamufliranja oko kojeg se pozabavio i David Dalton u biografiji. Naime autor u knjizi prikazuje Dylanov neobični život tako što postupno razotkriva njegove tehnike kamuflaže. Unatoč stalnoj mijeni imidža, spiritualnim zaokretima, svojoj manipulativnoj prirodi i povremeno zbunjujućim posrtanjima između stvaranja uzvišene glazbe i hirova kojima je ugađao samome sebi, pravi Bob Dylan nikad dosad nije bio vidljiviji. Je li Robert Allen Zimmerman, sin prodavača kućanskih uređaja sa Srednjega zapada, ikada bio išta od onoga za što se izdavao? Siroče bez doma, politički prorok, rock ‘n’ roller, pjevač countryja, religiozni fanatik, bluegrass-sveznalica, samoproglašeni konzervator glazbene americane?
Čak ni Madonna ili David Bowie ne dijele intenzitet Dylanove opsesije stalnim preoblikovanjem samoga sebe. Za njega je to ekvivalent skitničkom životu po željezničkim tračnicama ili Neal Cassadyjevoj ovisnosti o epskim putovanjima automobilom. Na tom je putu upoznao ili radio s mnogim važnim osobama, od Andyja Warhola i Allena Ginsberga do Beatlesa, Joan Baez, Nata Hentoffa, Marianne Faithfull i Sida Viciousa. Neki od njihovih glasova čuju se u ovoj knjizi, zajedno s glasovima onih koji su samo sporadično presijecali putove s Dylanovom glazbenom karavanom.