Pred sam kraj filma jedan od glavnih likova završava rečenicu s: ‘Koja je svrha svega toga?’. Ona možda najbolje opisuje više od sat i pol ovog mučnog djela.
Temeljen na hvaljenoj, istoimenoj noveli Petera Dextera, “The Paperboy” prikazuje vrlo prljav i neugodan svijet floridske zabiti 60-ih godina prošlog stoljeća. Svijet je to koji će se rijetko kojem gledatelju svidjeti i koji će ostaviti samo gađenje prema njegovim likovima, bili oni nominalno pozitivni ili negativni. I dok je knjiga u jednoj maloj priči objedinila borbu za ravnopravnost tamnoputih Amerikanaca, seksualne devijacije likova, izgubljenost mladih ljudi lišenih roditeljske ljubavi i nazadnost lokalnog stanovništva, film ostavlja prazninu u svakoj od tih tematskih cjelina. Tako postaje još jedno djelo koje pokušava objediniti sve što knjiga daje, a ne uspijeva u ničemu.
Priča je to o mladom Jacku Jensenu (Zac Efron), bivšem plivaču izbačenom s fakulteta, koji bezidejno luta životom radeći kao dostavljač lokalnih novina svoga oca, W.W. Jensena (Scott Glenn). U grad se tada vraća njegov brat Ward (Matthew McConaughey) i njegov partner Yardley (David Oyelowo), dvojica proslavljenih novinara koji traže priču koja bi im donjela Pulitzerovu nagradu. Ona se tiče primitivnog kriminalca i lovca na aligatore Hillarya Van Wettera (John Cusack), koji je optužen za smrt lokalnog šerifa. Pošto je postojalo mnogo nepravilnosti vezanih uz samu istragu i suđenje, dvojica novinara, uz pomoć mladog Jacka i lokalne, disfunkcionalne žene koja se pali na zatvorenike, Charlotte Bless (Nicole Kidman), pokušavaju dokazati Hillaryevu nevinost.
I ovako pojednostavljen opis radnje daje naslutiti koliko je ovo širok i kompliciran film, a kada se u obzir uzme i vrlo različit karakter svakog od likova, te njihove međusobne veze, dobije se prilično zamršeno klupko, koje redatelj Lee Daniels (Precious) nije uspio raspetljati. Teško je uopće govoriti o nekoj koherentnoj priči jer su svi likovi toliko disfunkcionalni i neracionalni, da je uglavnom teško pratiti njihove postupke, a kamoli pohvatati njihove karaktere. Fokus je ipak na gotovo incestuoznom odnosu Jacka i Charlotte, koji nikada nije u potpunosti definiran i kao takav iritira, jer se dobiva dojam da je on u filmu tek toliko da izazove šok (uzevši u obzir zvjezdanu slavu vrlo mladog Efrona i duplo starije Kidman). Zatim je tu priča o dvojici slavnih novinara, koja bi sama po sebi napravila jedan zanimljiv film (usudio bih se reći, mnogo zanimljiviji od ovoga), ali ona ostaje potpuno u sjeni drugih događanja.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=m2GMwWaDSr0[/youtube]
Bitne su i tri sporedne linije, od kojih možda najnepotrebnija ispada ona Anite, sluškinje Jensenovih, koju je utjelovila pjevačica Macy Gray. Njen lik, osim što se tangencijalno dodiruje problema crnaca, služi i kao svojevrsni narator, što ispada vrlo nespretno. Naime, Anita nije nigdje u blizini kada se dešava većina događaja filma, te time ne postoji nikakva težina njezine naracije. U noveli je narator, logično, sam Jack, a ovakav odmak od literarnog predloška da se objasniti osobnim preferencijama redatelja Leeja Danielsa kao velikog promicatelja crnačke kulture i zajednice, te uspjehom filma „The Help“ (koji se, uspješno, bavi pričama crnih služavki), te tako postaje jasno da je uloga Anite ugurana u film sa samo jednom svrhom: kako bi se skrenula pažnja upravo na rasnu diskriminaciju. To dakako nije loše, ali izvedeno na ovaj način, nikako ne funkcionira.
Ton filma, kinematografija i atmosfera su iznimno neugodni i ‘prljavi’. Radnja se odvija u relativno nazadnoj zajednici, punoj diskriminacije i mržnje. Kada se u tu jednadžbu dodaju i vrućine, znoj, komarci, močvara i prljavštine, te se ubace grafički neugodni prizori čišćenja aligatorovih iznutrica, dobivamo film koji je mučno za gledati. I sam gledatelj se tako osjeća prljavo, toliko, da poslije gledanja ovog filma doslovno treba tuširanje. To nije nužno mana, štoviše, ako se htio postići takav efekt, Daniels i njegov snimatelj su potpuno uspjeli u tome. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je „The Paperboy“ vizualno naporan i težak film koji, osim gađenja, neće ostaviti nikakve druge emocije nakon gledanja.
„The Paperboy“ je u svojoj suštini zanimljiva priča, koja je izgorjela nerazumnim komplikacijama svojeg redatelja, scenarista i dobrog dijela glumačkog ansambla. Konfuzni scenarij koji ne daje zadovoljavajući završetak priče, mučna atmosfera koja vrlo brzo može odbiti gledatelja i sveopći dojam bespotrebnosti, svrstavaju ovaj film u kategoriju dijela koja će svi vrlo brzo zaboraviti, i koje filmsku umjetnost nije obogatilo ni u kojem smislu.
Ocjena: 4/10
(Benaroya Pictures, Lee Daniels Entertainment, Millenium Films, 2012.)