‘The Paperboy’ – pucanj u prazno

Pred sam kraj filma jedan od glavnih likova završava rečenicu s: ‘Koja je svrha svega toga?’. Ona možda najbolje opisuje više od sat i pol ovog mučnog djela.

'The Paperboy'

Temeljen na hvaljenoj, istoimenoj noveli Petera Dextera, “The Paperboy” prikazuje vrlo prljav i neugodan svijet floridske zabiti 60-ih godina prošlog stoljeća. Svijet je to koji će se rijetko kojem gledatelju svidjeti i koji će ostaviti samo gađenje prema njegovim likovima, bili oni nominalno pozitivni ili negativni. I dok je knjiga u jednoj maloj priči objedinila borbu za ravnopravnost tamnoputih Amerikanaca, seksualne devijacije likova, izgubljenost mladih ljudi lišenih roditeljske ljubavi i nazadnost lokalnog stanovništva, film ostavlja prazninu u svakoj od tih tematskih cjelina. Tako postaje još jedno djelo koje pokušava objediniti sve što knjiga daje, a ne uspijeva u ničemu.

Priča je to o mladom Jacku Jensenu (Zac Efron), bivšem plivaču izbačenom s fakulteta, koji bezidejno luta životom radeći kao dostavljač lokalnih novina svoga oca,  W.W. Jensena (Scott Glenn). U grad se tada vraća njegov brat Ward (Matthew McConaughey) i njegov partner Yardley (David Oyelowo), dvojica proslavljenih novinara koji traže priču koja bi im donjela Pulitzerovu nagradu. Ona se tiče primitivnog kriminalca i lovca na aligatore Hillarya Van Wettera (John Cusack), koji je optužen za smrt lokalnog šerifa. Pošto je postojalo mnogo nepravilnosti vezanih uz samu istragu i suđenje, dvojica novinara, uz pomoć mladog Jacka i lokalne, disfunkcionalne žene koja se pali na zatvorenike, Charlotte Bless (Nicole Kidman), pokušavaju dokazati Hillaryevu nevinost.

I ovako pojednostavljen opis radnje daje naslutiti koliko je ovo širok i kompliciran film, a kada se u obzir uzme i vrlo različit karakter svakog od likova, te njihove međusobne veze, dobije se prilično zamršeno klupko, koje redatelj Lee Daniels (Precious) nije uspio raspetljati. Teško je uopće govoriti o nekoj koherentnoj priči jer su svi likovi toliko disfunkcionalni i neracionalni, da je uglavnom teško pratiti njihove postupke, a kamoli pohvatati njihove karaktere. Fokus je ipak na gotovo incestuoznom odnosu Jacka i Charlotte, koji nikada nije u potpunosti definiran i kao takav iritira, jer se dobiva dojam da je on u filmu tek toliko da izazove šok (uzevši u obzir zvjezdanu slavu vrlo mladog Efrona i duplo starije Kidman). Zatim je tu priča o dvojici slavnih novinara, koja bi sama po sebi napravila jedan zanimljiv film (usudio bih se reći, mnogo zanimljiviji od ovoga), ali ona ostaje potpuno u sjeni drugih događanja.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=m2GMwWaDSr0[/youtube]

Bitne su i tri sporedne linije, od kojih možda najnepotrebnija ispada ona Anite, sluškinje Jensenovih, koju je utjelovila pjevačica Macy Gray. Njen lik, osim što se tangencijalno dodiruje problema crnaca, služi i kao svojevrsni narator, što ispada vrlo nespretno. Naime, Anita nije nigdje u blizini kada se dešava većina događaja filma, te time ne postoji nikakva težina njezine naracije. U noveli je narator, logično, sam Jack, a ovakav odmak od literarnog predloška da se objasniti osobnim preferencijama redatelja Leeja Danielsa kao velikog promicatelja crnačke kulture i zajednice, te uspjehom filma „The Help“ (koji se, uspješno, bavi pričama crnih služavki), te tako postaje jasno da je uloga Anite ugurana u film sa samo jednom svrhom: kako bi se skrenula pažnja upravo na rasnu diskriminaciju. To dakako nije loše, ali izvedeno na ovaj način, nikako ne funkcionira.

Ton filma, kinematografija i atmosfera su iznimno neugodni i ‘prljavi’. Radnja se odvija u relativno nazadnoj zajednici, punoj diskriminacije i mržnje. Kada se u tu jednadžbu dodaju i vrućine, znoj, komarci, močvara i prljavštine, te se ubace grafički neugodni prizori čišćenja aligatorovih iznutrica, dobivamo film koji je mučno za gledati. I sam gledatelj se tako osjeća prljavo, toliko, da poslije gledanja ovog filma doslovno treba tuširanje. To nije nužno mana, štoviše, ako se htio postići takav efekt, Daniels i njegov snimatelj su potpuno uspjeli u tome. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je „The Paperboy“ vizualno naporan i težak film koji, osim gađenja, neće ostaviti nikakve druge emocije nakon gledanja.

„The Paperboy“ je u svojoj suštini zanimljiva priča, koja je izgorjela nerazumnim komplikacijama svojeg redatelja, scenarista i dobrog dijela glumačkog ansambla. Konfuzni scenarij koji ne daje zadovoljavajući završetak priče, mučna atmosfera koja vrlo brzo može odbiti gledatelja i sveopći dojam bespotrebnosti, svrstavaju ovaj film u kategoriju dijela koja će svi vrlo brzo zaboraviti, i koje filmsku umjetnost nije obogatilo ni u kojem smislu.

Ocjena: 4/10

(Benaroya Pictures, Lee Daniels Entertainment, Millenium Films, 2012.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X