Nakon krajnje neoriginalnog i zamornog drugog dijela, očekivao se barem nekakav pomak na bolje, jer ipak, radi se o završnom dijelu trilogije. Na žalost, dobili smo jedan od najgorih filmova u zadnjih nekoliko godina.
Raditi osvrt na komediju je vrlo nezahvalan zadatak, jer taj žanr možda najviše ovisi o subjektivnom ukusu gledatelja. Nekome više paše suptilni humor i sarkazam, netko pak voli crnjake, dok će se mnogi trgati na potpune gluparije, takozvani ‘zahodski’ humor. Ja pak volim sve tri vrste ove plemenite zabavljačke vještine, i uistinu se mogu nasmijati gotovo svemu. Zato sam ostao zaprepašten što mi je jedan od najisčekivanijih ovogodišnjih blockbustera i treći nastavak vjerojatno najveće comedy franšize ovoga stoljeća, izmamio svega 2-3 sramežljiva osmijeha. Gotovo je nevjerojatno da jedan film s takvom glumačkom ekipom i budžetom od preko 100 milijuna dolara može biti toliko prokleto dosadan i ne smiješan.
Vučje bratstvo se tako vraća i treći put, te nam donosi još besmisleniju i pretjeraniju pustolovinu, nego one do kojih je doveo nevjerojatno kompleksni splet okolnosti iz prva dva nastavka. Nakon što psihički nestabilnom Alanu (Zach Galifianakis) umre otac, njegovi ga prijatelji Phil (Bradley Cooper), Stu (Ed Helms) i Doug (Justin Bartha) odluče odvesti u ekskluzivnu kliniku u Arizoni, koja bi mu mogla pomoći u rješavanju nakupljenih problema. No, na putu do tamo presretne ih gangster Marshall (John Goodman), te otme Douga. Razlog? Mr. Chow (Ken Jeong) je prije mnogo godina Marshallu ukrao zlatne poluge u vrijednosti od 21 milijun dolara,a ovaj ih sada želi natrag. Pošto jedini trag do Chowa vodi preko Alana, Marshall naredi vučjem bratstvu da mu dovede ludog Kineza ili će Doug platiti dug vlastitim životom. I tako počinje još jedna avantura, koja će glavne likove odvesti preko Tijuane do mjesta gdje je sve započelo: Las Vegasa.
Od samog početka i scene u kojoj Alan vozi žirafu, kojoj nadvožnjak odfikari glavu, potpuno je jasno kakav nas film očekuje. Pretjeran u svakom pogledu, gnjusan, banalno nekorektan i još k tome umjetno kompleksan. Kao da je redatelj/scenarist Todd Phillips, u nedostatku vlastitih ideja, uzeo malo od braće Farrelly, dodao trunku Guya Ritchieja i sve to oblikovao kroz braću Cohen. Konačan proizvod je dakako, smeće. Prije svega, humor je krajnje prizeman, te se bazira uglavnom na ubijanju životinja (spomenuta žirafa, pijetlovi, psi) i solo dionicama potpuno isfuranog Zacha Galifianakisa i Kena Jeonga, koji je iz zanimljivog sporednog lika prerastao u grotesknu karikaturu. Sama priča pokušava biti što kompliciranija, uvodeći znatno više kriminalističkih elemenata, što je danak koji na svojoj koži osjeti prvenstveno humor. Jer ako se već pokušava kopirati takve majstore, poput braće Cohen, onda ne pašu zahodske fore, nego mnogo profinjeniji i suptilniji izričaj.
No najveći problem filma je ipak u jasnom zamoru materijala, kako kod scenarista, tako i kod glumaca (režija i ostale tehnikalije su uistinu na vrhunskoj razini). Prvi put je bilo urnebesno gledati glavne likove, koji se nakon lud večeri u Las Vegasu pokušavaju prisjetiti svih događaja. Drugi put je već bilo čisto kopiranje i prežvakavanje istih fora, samo na znatno većoj i radikalnijoj skali (shodno tome, izabran je i takav grad; Bangkok). Treći pak put stvarno nije nimalo zabavno gledati potpuno iste likove koji rade potpuno iste poteze u potpuno istim situacijama. Vidi se da je to i na glavnim glumcima, koji su potpuno nezainteresirani za ono što rade. Posebno je to jasno kod Bradleya Coopera, kojeg je, s obzirom na uložen trud, komotno mogao zamijeniti komad govorećeg drveta. Centar radnje su Galifianakisov i Jeongov lik, koji su toliko iritantni, da ih je jednostavno bolno gledati. Njih dvojica su izvrsni glumci i komičari, ali ovakve tipizirane uloge (blago retardirani muškarac-dijete i nabrijani, ludi Azijat) već nakon jednog filma postaju nezanimljivi, a oni iste uloge glume već 10 godina.Čak niti John Goodman, koji obično svojom pojavom spasi svaki film, u 3-4 minute pojavljivanja nije uspio ostvariti neki pamtljivi trenutak.
Da se gleda čista umjetnost, nakon prvog dijela nikome ne bi palo na pamet snimati daljnje nastavke. Jedinica je bila hit i gotovo pa savršena u svojoj domeni, film koji je bio dovoljan sam za sebe, i u kojem je rečeno sve što se o toj priči trebalo reći. No zov novca uvijek je jači. A onda treba ići još dalje i još jače i na bilo koji način pokušati nadmašiti prethodnika. Ono što smo na kraju dobili jest potpuno okaljan ugled originala i srozavanje na niske grane inače izvrsne ekipe. Svaki serijal zaslužuje da završi kako spada, da stavi točku na „i“, i zaključi to filmsko putovanje, a „Mamurluk“ je u tom pogledu potpuno zakazao. Premda je završetak filma ostavio otvorenog prostora za daljnje nastavke, iskreno se nadam da će ga se svi koji su vezani uz ovaj projekt, kloniti nekoliko tisuća kilometara.
Ocjena: 3/10
(Green Hat Films, Legenary Pictures; 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
