Njegovih sedam desetljeća na sceni odjekuju puno snažnije od devet kipića Grammy i još brojnih u nas manje poznatih priznanja, jer doživjeti majstora na djelu i pritom još zaplesati salsu čini se kao neponovljivo iskustvo.
Jazz pijanist Eddie Palmieri uskoro će sa svojim Afro-Caribbean All Stars Bandom u prelijepoj atmosferi otočića Sv. Nikola ispred Poreča u sklopu Valamar Jazz festivala proliti svoj autentičan latino jazz zvuk – glazbu koja se na ulicama Velike jabuke talila od Kubanske i Portorikanske kulture posijane na beton i okružene čelikom. Uz to prirodno Palmierijevo okruženje nije naodmet dodati citat Neda Sublettea, američkog kompozitora i muzikologa koji je u svom osvrtu na latin jazz i Palmieria nedavno napisao: “Osim frizura i odjeće na naslovnicama albuma ploče njujorške salse ne zvuče nimalo zastarjelo.” Kratki, sadržajni odgovori koji podsjećaju na sms poruke lijepo su se poklopile s istom energijom i modernošću.
S obzirom na to da to vrijeme danas netko mlad teško može zamisliti koji bi ga film najbolje dočarao?
Eddie Palmieri: Bila bi to “Priča sa zapadne strane”, djetinjstvo u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
Šezdesetih godina Stan Getz i Astrud Gilberto su proširili utjecaj latino jazza na Istočnoj obali, jeste li ikada svirali s njima?
Eddie Palmieri: Kako bi razjasnili stvari Stan Getz i Astrudo Gilberto nemaju ništa s latin jazzom, oni su fantastični glazbenici i uživao sam u njihovim dostignućima, ali latin jazz je bio u potpunosti fenomen grada New Yorka koji su stvorili Dizzy Gillespie i Chano Pozo.
Među glavnim uzorima u glazbi ističete Theloniousa Monka, jeste li se ikada susreli i ako jeste kakvim ga se sjećate?
Eddie Palmieri: Sreo sam ga jednom, bio je na našem koncertu nekad u šezdesetima i jako mu se svidjelo što radimo. Mislim da je bio genije, posvetio sam mu pjesmu, “Noble Cruise”.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pIYt9ZGh5JQ[/youtube]
Kao dječak preselili ste s Puerto Rica u New York, Bronx, živite li i dalje tamo i koji vam je kvart najdraži?
Eddie Palmieri: Živim trenutno preko puta, u New Jerseyju, ali volim cijeli New York City.
Jazz vas je obuzeo rano, već s osam godina ste bili na pozornici, a s 14 osnovali svoj prvi bend, kakav je bio vaš odnos s roditeljima i obitelji?
Eddie Palmieri: Naš je odnos bio divan, roditelji su jako naporno radili kako bi mi priuštili učitelja klavira za moje školovanje, a velika inspiracija mi je bio moj brat Charlie, stvarno dobar pijanist.
Kad bi ste birali knjige koje su vam bliske, iz životnog i glazbenog kuta gledanja, što bi ste izdvojili?
Eddie Palmieri: Bile bi to “Progress and Poverty” i “The Mathematical Basis of All the Arts”, prvu je napisao Henry George, a drugu Joseph Schillinger. Dalje>>