Američki internetski streaming servis Pandora došao je na loš glas. Uzima puno, malo daje, grca u dugovima, ali ga štiti država – pravi primjer kako državni intervencionizam ne donosi dobre rezultate ni u Americi.
„Moja pjesma je na Pandori svirana milijun puta, a zaradio sam samo 16,89 Dolara!“, izašao je s podacima u javnost David Lowery iz grupe Cracker, glazbenik koji je napisao pjesmu „Low“. Za one čitatelje kojima nije u potpunosti jasno što je Pandora, riječ je o internetskom radiju koji je predstavljen kao inovativna internetska radijska služba iz SAD-a, koja podupire Music Genome Project.
Naime, Pandora omogućuje korisnicima stvarati virtualne radijske postaje, počevši od toga što mogu birati skladbe ili izvođače koji su vjerojatno ugodni za korisnika. Sustav rabi algoritam koji je stvoren za projekt Music Genome u potrazi za pjesmama sličnima onoj koju navede korisnik, a zatim reproducira glazbu koja slušatelj vjerojatno voli. Algoritam je razvio Projekt Music Genome analizom 400 različitih parametara koji moraju biti nazočni i koje se katalogiziralo u Pandorinu arhivu. Popis pjesama koje se je obradilo može se čuti kao na radiju. Korisnik može odlučiti hoće li pjesmu preskočiti ili ju označiti kao “prihvatljivu” ili “neprihvatljivu”. Budući da se algoritam za odabir pjesme temelji na glazbenim karakteristikama, a ne prema glazbenikovoj popularnosti ili prodaji, korisnici vrlo cijene ovu uslugu, jer ima sposobnost “predlagati” malo poznate skladbe koje su blizu korisničkim postavkama. Može se birati između dviju vrsta registriranja: besplatna je ona koja uključuje oglašavanje, a druga je uz naknadu, bez oglašavanja. Dakle, tako bajno to zvuči kad PR službe to predstave, dok je u stvarnosti onako kako je na početku teksta naveo David Lowery, jedan od prvih glazbenika koji je javno istupio s financijskom stranom cijele priče, što automatski pojašnjava koliko u današnjim uvjetima za glazbenike konkretno vrijedi eter internetskog prostora. Usporedbe radi, da je Loweryjeva pjesma milijun puta puštena u eteru američkih FM radio postaja bio bi daleko imućniji. Iako njegov autorski udio u „Low“ iznosi 40 posto, za 18.797 emitiranja u FM eteru dobio je 1.373,78 dolara.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gYdlqjiQPAc[/youtube]
Svakako je dobro da globalna internetizacija služi za komunikacijsku povezanost, ali od kad postoji ista vodi se rat protiv internetskog piratstva koje je u startu prokazano kao zlo, iako neka istraživanja, bar po pitanju glazbe, ne upućuju na takav zaključak. U piratstvu su stvari vrlo jednostavno „definirane“, a to je: što se ukrade, to je besplatno i to za sve. No ovdje je riječ o nečemu drugom, a to je konkretan način funkcioniranja u potpuno legalnom sistemu u kojem je očigledno glazbenik taj koji na kraju izvlači deblji kraj. Pa sad je li Bertolt Brecht bio u pravu kad je kazao da je neusporedivo manji kriminal opljačkati banku nego osnovati je, u ovom slučaju nije teško zaključiti.
Ono što je svakako zanimljivo u projektu Pandora (koji se, eto otvara poput Pandorine kutije) jest da nije formiran u tržišnim uvjetima, već da je instruiran od strane političkih krugova u SAD-u. Naime u američkom Kongresu (točnije u: The Library of Congress Copyright Royalty Bord) je donesena odluka koliki postotak trebaju dobiti autori poput Loweryja i to je, praktički, zakon. Postotak za autore iznosi 20 posto, dok servis Pandora sebi uzima 80 posto za pružanje usluge što je obrnuto proporcionalno od uobičajene posredničke naknade.
Još zanimljivije je to što Pandora posluje u gubitku (od šest kvartala, pet ih je u gubitku, posljednji je u minusu 20 milijuna dolara), dok se to ne može reći da je slučaj s drugim streaming servisima koji funkcioniraju u tržišnim uvjetima i kojima bi vjerojatno trebalo biti i teže, obzirom da se ne mogu poput Pandore izvući s tako niskim iznosima prema autorima i da nisu pod okriljem države. Npr. Spotify plaća glazbenicima skoro deset puta veći iznos od Pandore, dok Sirius XM isplaćuje više od jednog dolara za jedno emitiranje. Razlika je itekako vidljiva, a ono što se s pravom pita i Lowery i američki novinari Casey Chan (Gizmodo.com) i Derek Thompson (The Atlantic) jest zašto je u slučaju Pandore američka država intervenirala i to na očitu štetu glazbenika, kao što se i pitaju kako takav servis može stvarati tolike gubitke jer korisnicima naplaćuju streaming (svega 40 sati mjesečno je besplatno).
Možda bi im postalo malo jasnije kad bi samo u primjeru jedne male Hrvatske vidjeli kolike gubitke proizvode tvrtke u državnom vlasništvu… A što se tiče zarade za glazbenike, ona je još uvijek najizglednija na koncertu. To mogu potvrditi i oni čiji spotovi su se milijun puta zavrtjeli na Youtubeu, jer tek tamo nema tanitijema.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
