Možda i najbitniji član Pink Floyda vratio je svoj Zid u Hrvatsku. Sinoć se, uz antiglobalističke poruke, rušio na Poljudu.
Roger Waters nije mogao odabrati prikladniji trenutak za povratak u Hrvatsku. Dok samozadovoljni pijuni likuju zbog ulaska u EU, sinoć se na Zidu fino moglo iščitati s kakvim smo se to vrazima u kolo uhvatili. Da je ovo idealan svijet, Waters bi sinoć otvorio vrata Poljuda i besplatno održao svoju lekciju iz Uvoda u anti-ideologiju; ovako se protiv globalizma bori kao trenutačno iznimno profitabilni dio industrije zabave.
No, i to je nešto. Ustvari je to puno više nego što nudi većina ostalih A-ligaša svjetske scene. Uvijek se lijepo podsjetiti na stvari koje oduvijek znamo – da nema razlike između američke, muslimanske ili židovske bombe, da današnja demokracija može impresionirati još samo budale, da na patnji uvijek netko zarađuje, da nas škole zatupljuju i da se, osim terminologije, aposlutno ništa nije promijenilo od pradavnih vremena kada je nastajao “The Wall”.
Masovni prosvjed na Poljudu, uz idealnu glazbenu kulisu, ponudio je vrhunsku produkciju, gigantski performans i buntovnog Watersa koji, kao uostalom i na prošlom susretu u zagrebačkoj Areni, nije sebe stavljao u prvi plan, već je s nekoliko desetaka tisuća ljudi komunicirao isključivo preko Zida. Poruke su nedvosmislene, plemenite, oštre i zdrave, a cijela će priča dobiti smisao tek onda kad se, osim ovog Watersovog Zida – koji se ruši svakog tjedna – počnu rušiti i oni ostali, počevši s onim najtvrdokornijima u glavama ljudi.
U ozračju Orwellove “1984.”, Roger Waters sinoć je odvozio dvostruki “The Wall”, s očekivanom euforijom na općim mjestima. “Another Brick in the Wall”, “Mother” i “Comfortably Numb” uvijek su ugodne za čuti, no glazba je u ovom slučaju u podređenom položaju. Između zvukova helikoptera, rafala strojnica i svih mogućih tehnoloških čuda koja su se događala na pozornici, dvadeset i nešto skladbi s “The Walla” bile su samo zlokobni soundtrack sinoćnjoj borbi dobra i zla.
Arensko iskustvo od prije dvije godine u Zagrebu bilo je intenzivnije, no Poljud je “The Wallu” dao jednu novu dimenziju – masovnost. Ako ste s Poljuda otišli samo s dobrim sjećanjima, prop’o vam je žeton. Ako i dalje mislite da sve što možete učiniti je birati između HDZ-a i SDP-a, bacili ste pare. Ako vam je “Kapitalizam” ispisan fontom Coca-Cole bila samo “dobra fora”, jbg onda… Roger Waters sa “The Wall Live” dijelom prodaje vlastitu bolju prošlost, no bitnije je da se instalirao kao djelić slagalice u sveopćem trendu buđenja. Ma koliko god Sony ili Columbia na tome zaradili…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
