Roger Waters u Splitu – još jedno raskrinkavanje kapitalizma

Možda i najbitniji član Pink Floyda vratio je svoj Zid u Hrvatsku. Sinoć se, uz antiglobalističke poruke, rušio na Poljudu.

Roger Waters u Splitu (Foto: Ante Filipović Grčić)

Roger Waters nije mogao odabrati prikladniji trenutak za povratak u Hrvatsku. Dok samozadovoljni pijuni likuju zbog ulaska u EU, sinoć se na Zidu fino moglo iščitati s kakvim smo se to vrazima u kolo uhvatili. Da je ovo idealan svijet, Waters bi sinoć otvorio vrata Poljuda i besplatno održao svoju lekciju iz Uvoda u anti-ideologiju; ovako se protiv globalizma bori kao trenutačno iznimno profitabilni dio industrije zabave.

No, i to je nešto. Ustvari je to puno više nego što nudi većina ostalih A-ligaša svjetske scene. Uvijek se lijepo podsjetiti na stvari koje oduvijek znamo – da nema razlike između američke, muslimanske ili židovske bombe, da današnja demokracija može impresionirati još samo budale, da na patnji uvijek netko zarađuje, da nas škole zatupljuju i da se, osim terminologije, aposlutno ništa nije promijenilo od pradavnih vremena kada je nastajao “The Wall”.

Masovni prosvjed na Poljudu, uz idealnu glazbenu kulisu, ponudio je vrhunsku produkciju, gigantski performans i buntovnog Watersa koji, kao uostalom i na prošlom susretu u zagrebačkoj Areni, nije sebe stavljao u prvi plan, već je s nekoliko desetaka tisuća ljudi komunicirao isključivo preko Zida. Poruke su nedvosmislene, plemenite, oštre i zdrave, a cijela će priča dobiti smisao tek onda kad se, osim ovog Watersovog Zida – koji se ruši svakog tjedna – počnu rušiti i oni ostali, počevši s onim najtvrdokornijima u glavama ljudi.

U ozračju Orwellove “1984.”, Roger Waters sinoć je odvozio dvostruki “The Wall”, s očekivanom euforijom na općim mjestima. “Another Brick in the Wall”, “Mother” i “Comfortably Numb” uvijek su ugodne za čuti, no glazba je u ovom slučaju u podređenom položaju. Između zvukova helikoptera, rafala strojnica i svih mogućih tehnoloških čuda koja su se događala na pozornici, dvadeset i nešto skladbi s “The Walla” bile su samo zlokobni soundtrack sinoćnjoj borbi dobra i zla.

Roger Waters u Splitu (Foto: Ante Filipović Grčić)

Arensko iskustvo od prije dvije godine u Zagrebu bilo je intenzivnije, no Poljud je “The Wallu” dao jednu novu dimenziju – masovnost. Ako ste s Poljuda otišli samo s dobrim sjećanjima, prop’o vam je žeton. Ako i dalje mislite da sve što možete učiniti je birati između HDZ-a i SDP-a, bacili ste pare. Ako vam je “Kapitalizam” ispisan fontom Coca-Cole bila samo “dobra fora”, jbg onda… Roger Waters sa “The Wall Live” dijelom prodaje vlastitu bolju prošlost, no bitnije je da se instalirao kao djelić slagalice u sveopćem trendu buđenja. Ma koliko god Sony ili Columbia na tome zaradili…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh