Iznerviran prisustvom kamera i reflektorima Mladen Badovinac poslao je mikrofon u vječna lovišta na koncertu u zagrebačkom Vintage Industrial Baru. Dovoljno da se postavi pitanje je li sve u redu unutar TBF-a.
TBF su spremni za nove izazove. Iako je to možda teško u ovoj mikro zemlji u kojoj kad si poznat začas zastružeš glavom po niskom stropu. No ako to ne učine ne piše im se dobro, bar ako se gleda onaj segment koji zahtjeva kreativnost, jer pukotine koncertnih špranci su počele izlaziti na vidjelo.
Bar je tako bilo sinoć na koncertu u zagrebačkom Vintage Industrial Baru. Iako se Mladen Badovinac uvijek može izvući na loš dan, gubljenje kontrole na pozornici ipak nije nešto po čemu su TBF poznati, za razliku od Bareta iz Majki, zbog čega puno njih i dolazi na njihove nastupe. Dogodilo se da je već na samom početku Badovinac bio iznerviran reflektorima koji su ga osvjetljavali na pozornici. Opsovao je HTV kad je ugledao kamere (iako se radilo o kamerama samog kluba koji je uveo novinu snimanja nastupa i prikazivanja istog na platnu u prostoru gdje je šank), bacio mikrofon na pod i zgazio ga. Nije to bilo whouvsko demoliranje kao posljedica katarze, već trenutni čin bijesa izazvan činjenicom da je pozornica bila osvjetljena, što je za svakog glazbenika potpuno normalna situacija.
No taj događaj nije nimalo omeo dvosatni koncert koji je funkcionirao gotovo po špagi kao i do sada. Možda i previše po špagi. Profesionalno uvježban i izveden (po tko zna koji put) s definiranim kulminacijama u kojima se članovi benda na pozornici ne moraju ni pogledati da bi ga izveli valjano. Možda je upravo ta činjenica što je TBF postao sigurni stroj za zabavu koji ne može omanuti kad je posjećenost u pitanju postao kavez monotonije za njegove glavne protagoniste koji su odavno odustali i od scenske konceptuale nakon „Maxon Universala“. A zna se kako upadanje u monotoniju negativno djeluje na one koji su se glazbom i počeli baviti upravo zbog bijega iz iste.
Gaženje mikrofona koji u ovom kontekstu predstavlja osnovno životno oruđe je čini se više od trenutnog hira. To je jednostavno krivo usmjerena dekonstrukcija. Ona u relacijama kreativnosti ima smisao samo kad se upotrebljava kao konstrukcija nečeg novog. Stoga je moj osobni stav pozitivan u tvrdnji da je TBF spreman za nove izazove. Da je negativan, povjerovao bih da (ne)veseljko želi čamiti u mraku.